Pogledali smo seriju ‘Rooster’: Sjajnim humorom napunit će gotovo svakoga za teški tjedan

Rooster/ Max, HBO

OCJENA: 7,5/10

Osvježavajuća, duhovita i nepretenciozna serija s odličnom glumačkom ekipom predvođenom Steveom Carellom. Ono što je posebno dobro je da serija, iako se dotiče raznih važnih i velikih pitanja, nikoga ne opterećuje teškim odgovorima niti teškim mislima, nego kroz situacijski humor, optimizam i jako dobro napisane likove nudi prije svega dobro zabavu i ‘feel good’ osjećaj. Dakle, ‘Rooster’ je ustvari ime glavnog lika – avanturista i playboya – iz serije popularnih romana (točnije, onoga što bi Ameri zvali pulp fiction) Grega Russoa (Steve Carell).

Za razliku od Roostera, zavodnika, heroja i macho tipa, njegov tvorac je stidljiv, iskompleksiran, dobroćudan i samozatajan. Stjecajem okolnosti, što namjerno, što slučajno, završi kao predavač kreativnog pisanja na koledžu na kojem radi njegova kći, koju su on i bivša supruga nekad pohađali. Kći mu prolazi kroz težak razvod, odnosno njezin suprug, također profesor na koledžu, imao je aferu sa studenticom koja je ostala trudna.

E sad, stidljivi i samozatajni Greg naglavce se baca u sve te probleme, i mnoge druge, pokušavajući pomiriti sebe s vremenom kojemu ne pripada i sa svijetom koji se promijenio, upadajući iz jedne bizarne, ali logične situacije, u drugu, pokušavajući ih riješiti istodobno kao samozatajni Greg i kao macho Rooster. Iako se serija igra i poigrava s brojnim pitanjima koja muče američku višu srednju klasu i američko društvo (a onda i cijeli svijet), svemu prilazi dobronamjerno i duhovito.

Optimistično, rekao bih. Feeling za osjećaj je otprilike kao u jako dobrim serijama ‘Ted Lasso’ i ‘Shrinking’, a to ustvari nije ni čudo jer je Bill Lawrence, kreator ‘Roostera’, sudjelovao i/ili kreirao ‘Ted Lasso’ i ‘Shrinking’ (a u seriji je i dio glumačke ekipe iz tih serija). Ima tu problema srednjih godina, sraza današnje civilizacije s onom u kojoj su odrastali njegovi sredovječni junaci, izmišljenih problema i gluposti, ali logika same priče ni u jednom trenutku ne odstupa od blagog i dobronamjernog humora i, što je još važnije, likovi su napisani gotovo pa savršeno pa nekakvi vratolomni zapleti dolaze sami od sebe i sami od sebe se raspliću.

A to je već vrhunsko pisanje. Osobito su dobro, rekao bih odlično, napisani sporedni likovi poput dekana Waltera – fantastično ga je odigrao John C. McGinley. Nažalost, serija ide u ritmu jedanput na tjedan, po mojem sudu, idealna je da se cijela odgleda tijekom jednog vikenda. Dobroćudnim humorom i optimizmom napunila bi gotovo svakoga za teški radni tjedan pred njim.