Poljski Belzebong ove srijede stiže u Zagreb: ‘Pripremite se, zvučno ćemo vas uništiti!’

Gotovo dva desetljeća teških riffova, psihodelije, dima, beskrajnih kilometara na turnejama i koncerata diljem svijeta stoji iza Belzebonga. Jedan od najpoznatijih europskih instrumentalnih stoner/doom bendova ove se srijede, 7. listopada, vraća u Zagreb, gdje će nastupiti u Vintage Industrial Baru. U Hrvatsku dolaze s novim albumom „The End Is High“, a basist Sheepy kaže da ni sami na počecima nisu mogli zamisliti kamo će ih odvesti ono što je krenulo gotovo slučajno u podrumu u poljskom Kielceu.

– Prije 20 godina nitko ne bi očekivao da će pušenje bongova i jammanje u podrumu malog poljskog grada postati teško 20-godišnje putovanje kroz dim i ludilo koje je napušilo svijet. I ne stajemo, čovječe – kaže Sheepy.

Iako je danas gotovo nezamislivo čuti Belzebong s vokalom, bend zapravo nije od prvog dana bio instrumentalni. Na samom početku imali su pjevača s kojim su odsvirali nekoliko koncerata, ali sve se promijenilo tijekom snimanja prvog demo materijala. Shvatili su da riffovi sami govore dovoljno.

– Bend smo zapravo pokrenuli s vokalom i s pjevačem odsvirali možda tri koncerta. No dok smo snimali prvi demo, odlučili smo da su riffovi sami po sebi dovoljni i zaključili da su vokali suvišni – prisjeća se.

Ta odluka odredila je sve što će uslijediti. Umjesto tekstovima, Belzebong već gotovo dva desetljeća komunicira glasnoćom, grooveom i atmosferom, a upravo su monumentalni riffovi postali njihov glavni jezik. Od albuma „Sonic Scapes & Weedy Grooves“ iz 2011. preko „Greenferna“ i „Light the Dankness“ do ovogodišnjeg „The End Is High“, bend je izgradio vlastiti svijet koji je teško zamijeniti s bilo kojim drugim.

Novi album zvuči još mračnije i apokaliptičnije od prethodnika, no Sheepy tvrdi da bend ovoga puta nije namjerno mijenjao recept. Jednostavno se promijenio svijet oko njih. Od „Light the Dankness“ prošlo je nekoliko godina, a u međuvremenu se, kaže, mnogo toga dogodilo i globalno i u njihovim privatnim životima.

– Sve smo radili potpuno isto kao i uvijek, ali prošlo je nekoliko godina od našeg posljednjeg albuma i u međuvremenu se dogodilo mnogo sranja, kako u svijetu tako i u našim životima. Raspoloženje je zato bilo nešto mračnije i apokaliptičnije. Svaki naš album ionako ima malo drukčiji koncept – objašnjava.

Koliko god glazba Belzebonga bila teška i mračna, bend nikada nije bježao od humora. Dovoljno je pogledati naslove pjesama poput „Bong & Chain“, „420 Horsemen“ ili „Reefer Mortis“. Igra riječima i „weedian“ estetika od početka su sastavni dio njihova identiteta, a Sheepy priznaje da potencijalne nazive pjesama zapisuje čim mu padnu na pamet.

– Važno nam je zadržati ravnotežu između mračnih stvari i humora, ne samo u glazbi nego i kao životnu filozofiju. Volim se igrati naslovima pjesama. Budući da nemamo tekstove, pokušavam tako sve učiniti malo zanimljivijim i stvoriti odgovarajuće raspoloženje za cijelo iskustvo. Imam ogroman popis ludih naslova koje možemo iskoristiti. Zapisujem ih svaki put kada mi napušenom nešto padne na pamet – govori Sheepy.

A ako se netko pita je li nakon gotovo dva desetljeća marihuana u njihovoj estetici postala samo prepoznatljivi zaštitni znak, odgovor je vrlo kratak.

– Da. Trava je naša vjera. Bolje ti je da vjeruješ u to – poručuje kroz smijeh.

Koncerti su, međutim, mjesto na kojem se najbolje razumije što Belzebong zapravo radi. Bend je tijekom godina prošao klubove i festivale diljem Europe i SAD-a, a nastupi su im poznati po ekstremnoj glasnoći i gotovo hipnotičnoj atmosferi. Njihova komunikacija s publikom pritom je jednako minimalistička kao i glazba – nema velikih govora između pjesama niti im za povezivanje s publikom trebaju tekstovi.

– Napušimo se kako bismo svirali glazbu za napušene ljude. S publikom komuniciramo samo dimom i zvukom kako bismo prenijeli svoju jednostavnu, ali razornu poruku. Čini se da ljudi to jednostavno kuže – kaže.

I nakon brojnih turneja tvrde da ne rade velike razlike među publikom s različitih strana Atlantika. I europsku i američku publiku opisuju kao odličnu, a posebno cijene činjenicu da ih njihova glazba vodi u gradove udaljene tisućama kilometara od mjesta u kojem je bend nastao. Ipak, jedna ih je publika uspjela potpuno iznenaditi.

Najluđi koncert, barem kada je riječ o reakciji publike, doživjeli su u Mexico Cityju. Sheepy tamošnju publiku opisuje kao najviše divlju pred kojom su dosad svirali.

Zagreb im, s druge strane, nije nepoznat. Belzebong je već nastupao u Hrvatskoj, a Sheepy pamti i Vintage Industrial Bar u koji se ove srijede vraćaju.

– Naravno, već smo svirali u Zagrebu i bilo je odlično. Sjećam se Vintage Industrial Bara, stvarno je sjajno mjesto. Jedva čekamo ponovno donijeti dim. Pripremite se da budete zvučno napušeni i uništeni – poručuje uz smijeh zagrebačkoj publici.

Nakon gotovo 20 godina bendovskog života, turneja, festivala, dugih vožnji i glasnih pozornica moglo bi se očekivati da ih je teško iznenaditi. Ipak, Sheepy tvrdi da im rock’n’roll rutina još nije postala dosadna.

– Život je pun iznenađenja i još uvijek uživamo u ovom našem teškom putovanju. Veselimo se svim novim mjestima na kojima ćemo svirati i fanovima koje ćemo upoznati. Početkom sljedeće godine imat ćemo i neke uzbudljive vijesti – najavljuje.

A kako nakon svega u samo nekoliko riječi objasniti Belzebong nekome tko ih nikada nije čuo, i to bez korištenja riječi „stoner“, „doom“, „fuzz“ ili „weed“? Sheepyju ni za to nije trebalo mnogo vremena.

– To je blues vražje salate, čovječe!

Belzebong u Vintage Industrial Baru nastupa ove srijede, 7. listopada, a večer će otvoriti zagrebački Negative Slug, čiji spoj dooma, sludgea, noisea i grinda predstavlja idealnu domaću podršku poljskom bendu. Ulaznice su dostupne u Grif Baru, Dirty Old Shopu te online putem sustava Entrio.