Njihovo prijateljstvo je započelo u detinjstvu tokom školovanja u Crepaji i trajalo je ceo život.
Predić je postao čuveni slikar, dok je Pupin izgradio naučnu karijeru u Americi, ali su ostali bliski.
Nova domaća serija “Pupin” na RTS-u oživela je malo poznatu priču o neraskidivom prijateljstvu dvojice srpskih velikana koje je počelo još u seoskoj školi, a trajalo do groba.
Pored naučnih uspeha i životnog puta velikog naučnika, serija “Pupin” na RTS-u donosi i susrete sa istorijskim ličnostima koje su obeležile jednu epohu. Među njima je i jedan od najznačajnijih srpskih slikara Uroš Predić, koga u pančevačkom periodu Pupinovog života tumači mladi glumac Stefan Minić, dok lik Mihajla Pupina igra Dragan Mićanović.
Foto: RTS / youtube
Foto: RTS / youtube
Iako ekranizacija donosi upečatljive televizijske kadrove, priča o dvojici dečaka iz Banata u potpunosti ima stvarno istorijsko uporište — bili su bliski prijatelji od najranijeg detinjstva pa sve do kraja života.
Foto: RTS / screenshot
Sve je počelo u Crepaji
Iako je Mihajlo Pupin rođen u Idvoru 1854. godine, a Uroš Predić u Orlovatu 1857, njihovi životni putevi ukrstili su se u osnovnoj školi u Crepaji. Pohađajući nastavu zajedno, dečaci su ubrzo postali nerazdvojni.
Foto: RTS / screenshot
Foto: RTS / screenshot
Foto: RTS / screenshot
Zanimljivo je da su već tada nagoveštavali svoje buduće pozive. Dok je Predić razvijao dar koji će ga načiniti velikanom srpskog realizma, mladi Pupin nije bio radoznao samo za prirodne nauke, već ga je privlačila i umetnost. Kao svedočanstvo te mladalačke faze, u Narodnom muzeju u Zrenjaninu i danas se čuva Pupinov sačuvani crtež učitelja Koste Isakovića.
Pisma za “Dragog Mišu” i ponuda za Ameriku
Životni putevi kasnije su ih odveli na suprotne strane sveta: Pupin je gradio svetsku naučnu karijeru u Americi, dok je Predić ostao posvećen umetničkom radu u domovini. Ipak, daljina i decenije razdvojenosti nisu oslabile njihovu vezu.
Koliko je njihova bliskost bila posebna, potvrđuje i podatak da je Predić u pismima Pupina oslovljavao sa “Dragi Mišo”, piše Danas.
Istraživači i istoričari navode da je to bio jedinstven način obraćanja koji je slavni naučnik imao isključivo u prepisci sa svojim prijateljem iz detinjstva.
Pupin je čak pozivao Predića da se preseli kod njega u Ameriku, nudeći mu garancije da će mu obezbediti sve što mu je potrebno za život i rad. Slikar je, međutim, odbio taj poziv jer nije želeo da napusti bolesnu majku, porodicu i rodni Banat.
Otkup slika u Parizu za Narodni muzej
Pupin je aktivno podržavao prijateljev rad i imao ključnu ulogu u očuvanju njegovih remek-dela. Kada su Predićeve antologijske slike „Siroče na majčinom grobu” i „Hercegovački begunci” bile izložene na Svetskoj izložbi u Parizu 1889. godine, Pupin ih je lično otkupio kako ne bi završile u rukama privatnih kolekcionara.
Nakon otkupa, dela je poklonio Narodnom muzeju u Beogradu, sa željom da ostanu u Srbiji i budu trajno dostupna narodu.
Pupin je preminuo 1935, a Predić 1953. godine. Njihova prepiska, sačuvana umetnička dela i zapisi savremenika ostali su kao trajno svedočanstvo o jedinstvenoj vezi dvojice stubova srpske nauke i kulture.
BONUS VIDEO: Mirka Vasiljević na snimanju serije




Dodaj komentar