‘Put oko svijeta u 80 dana’ slavi 70 godina: Šokirat će vas što je producent zabranio kinopublici

Jedan od najraskošnijih filmskih spektakala svog vremena prikazan je prije točno 70 godina, osvojio je publiku diljem svijeta i pet Oscara, uključujući zlatni kipić za najbolji film. “Put oko svijeta u 80 dana” režirao je Michael Anderson, a producirao Michael Todd, kojemu je to bio prvi filmski producentski pothvat. Nastao je prema istoimenom romanu Julesa Vernea iz 1873. godine, a glavne uloge ostvarili su David Niven, meksički komičar Cantinflas, Shirley MacLaine i Robert Newton.

Radnja prati engleskoga gospodina Phileasa Fogga, koji se okladi da može obići svijet za samo 80 dana te sa svojim francuskim slugom Passepartoutom kreće na putovanje prepuno pustolovina i nepredviđenih prepreka. Tijekom putovanja spašavaju mladu Indijku Aoudu i pokušavaju se na vrijeme vratiti u London dok ih prati uporni policijski inspektor Fix.
– Nemojte ‘Put oko svijeta u 80 dana’ nazivati filmom. To nije film. Film je nešto što možete pogledati u kinu u svojem susjedstvu, jedući kokice. ‘Put oko svijeta u 80 dana’ prikazujte gotovo onako kako biste u svojem kazalištu izveli predstavu na Broadwayu – komentirao je Michael Todd, prenosi in70mm.com.

Snimanje filma bilo je iznimno zahtjevno, a razmjeri produkcije i danas izazivaju divljenje. Filmska ekipa radila je na čak 112 lokacija u 13 svjetskih zemalja, a za potrebe snimanja izgradili su 140 scenografskih setova. Samo snimanje trajalo je 75 dana, a snimljeno je približno 210 kilometara filmske vrpce. Prema tadašnjim podacima časopisa Time, u filmu je sudjelovalo nevjerojatnih 68.894 glumaca i statista te 7959 životinja, među kojima su bili slonovi, konji, bizoni, majmuni, nojevi i bikovi. Za film je osigurano čak 74.685 kostima te više od 36.000 različitih ukrasnih predmeta, a samo je odjeća stajala 410.000 dolara. David Niven bio je oduševljen kada mu je Todd ponudio ulogu Phileasa Fogga. Verneov roman bio mu je omiljeno štivo iz djetinjstva.

– Glumio bih i besplatno – komentirao je Niven producentu, što je poslije opisao i u svojoj autobiografiji. Todd je, pak, htio da Cary Grant utjelovi Fogga, no glumac je odbio. Nakon šest mjeseci nagovaranja producent je odustao. Shirley MacLaine u filmu je utjelovila Aoudu, a uloga je originalno trebala pripasti Donni Redd. Ona je odbila tu ulogu zbog drugog projekta. MacLaine se u razgovoru za LA Times 1997. prisjetila tko ju je učio snimanju.
– Znate tko me naučio kako se pravilno osvijetliti pred kamerom? Marlene Dietrich – ispričala je. Slavna glumica tijekom snimanja filma uzela ju je za ruku i povela po filmskom setu. Danas 92-godišnja MacLaine prisjetila se još jedne zanimljivosti povezane sa snimanjem.
– Upoznala sam Mikea Todda s Elizabeth Taylor tijekom snimanja ‘Puta oko svijeta u 80 dana’, a poslije su se vjenčali – istaknula je. Todd i Taylor vjenčali su se 1957. godine. Njihova ljubavna priča završila je tragično već sljedeće godine, kada je producent poginuo u zrakoplovnoj nesreći.

Jedna od najspektakularnijih scena filma snimljena je u španjolskom gradiću Chinchónu, nedaleko od Madrida, gdje je Cantinflas nastupio u komičnoj borbi s bikovima. Scenu su dodali jer je glumac zaista imao iskustva u borbi s bikovima te je odbio da to netko odradi umjesto njega. Za snimanje je angažirano svih 6500 stanovnika gradića, no producent Todd smatrao je da gledalište nije dovoljno popunjeno pa je iz okolnih mjesta doveo dodatnih 3500 statista.
Jedna od najpoznatijih scena filma, putovanje plinskim balonom iznad europskih krajolika, zapravo ne postoji u izvornom Verneovu romanu. Posebno je osmišljena kako bi se iskoristile mogućnosti tad revolucionarnog sustava Todd-AO, koji je omogućavao prikazivanje raskošnih širokozaslonskih prizora na velikim zakrivljenim platnima. U vrijeme snimanja postojalo je samo devet kamera Todd-AO i sve su bile korištene na snimanju ovoga filma. Zanimljivo je da je David Niven, koji je glumio Phileasa Fogga, patio od straha od visine.

Brojne scene u balonu snimali su uz pomoć gotovo 49 metara visoke dizalice, što je glumcu predstavljalo velik izazov.
– Kada sam pročitao u scenariju da gospodin Fogg balonom prelijeće Alpe, rekao sam: ‘Nema šanse! Ja neću prelaziti Alpe ni u čemu!’ – komentirao je Niven.
Za snimanje scena na Atlantskom oceanu izradili su parobrod od preuređene teglenice, čiji su se lažni kotači pokretali elektromotorom starog tramvaja. Niven je kasnije u memoarima opisao kako je konstrukcija bila toliko nestabilna da je snimanje predstavljalo ozbiljan rizik za glumce i ekipu.

Michael Todd bio je poznat po velikim ambicijama, ali “Put oko svijeta u 80 dana” predstavljao je njegov najodvažniji pothvat. Kako bi financirao film, prodao je svoj udio u tehnologiji Todd-AO, a ukupni troškovi produkcije približili su se iznosu od šest milijuna dolara, što je za sredinu pedesetih godina bio golem novac. Unatoč financijskim poteškoćama, Toddova se upornost isplatila. Film je postao veliki kinohit, a samo se u njujorškom kinu Rivoli prikazivao čak 102 tjedna, tijekom kojih ga je pogledalo više od 2,17 milijuna gledatelja. Producent je inače bio na glasu kao “kontrol frik”, a to je dokazao kada je zabranio prodaju kokica u svim kinima koja su prikazivala film. Do Toddove smrti, samo 18 mjeseci nakon premijere, film je ostvario prihod od približno 33 milijuna dolara. David Niven u nekoliko je navrata u intervjuima komentirao suradnju s Toddom.

– Mike me, ne službeno nego posve neslužbeno, postavio za svojega pomoćnog producenta jer nikada prije nije snimio film – istaknuo je za BBC. Producent ga je pitao i za savjet kome bi trebao dati ulogu inspektora Fixa.
– Postoji samo jedan čovjek na svijetu koji može odigrati tu ulogu, Bobby Newton – istaknuo mu je glumac.
Toddova sklonost spektaklu nije završila snimanjem filma.

Na prvu obljetnicu premijere filma organizirao je veliku proslavu u njujorškome Madison Square Gardenu, na kojoj je bilo oko 18.000 ljudi. Program je uključivao gajdaše, folklorne plesače, klaunove, slonove, ruske hrtove, sijamske mačke, vatrogasno vozilo i simfonijski orkestar. Događaj se prenosio na američkoj televizijskoj mreži CBS u posebnoj 90-minutnoj emisiji. Iako je časopis Time proslavu opisao kao spektakularan neuspjeh, Todd se našalio da se barem ne može reći kako je riječ o malom neuspjehu. Zanimljivo, Alexander Korda je pokušao priču knjige pretočiti u film, no nije uspio.
– Okani se te namjere, Mike. Pokušavao sam godinama napraviti taj film, ali bezuspješno. Gubitak vremena – rekao je Korda Toddu. Film “Put oko svijeta u 80 dana” ostao je trajni podsjetnik na vrijeme kada se filmska čarolija stvarala velikom maštom, golemim ulaganjima i odvažnošću koja je pomicala granice sedme umjetnosti.