radiobalkanfox
Tata, jako mi nedostaješ. Meni, mami i bratu. Budi sretan što sam u vrijeme korone, kada mnogi nisu mogli biti uz svoje najbliže, mogao biti uz tebe. Volim te najviše na svijetu, emotivno nam je poručio Ivan Slabinac, mlađi sin legendarnoga Krunoslava Kiće Slabinca, koji je preminuo 13. studenoga 2020. godine.
Prošlo je šest godina otkako je hrvatski Elvis Presley, kako su mu mnogi tepali, zauvijek napustio glazbenu scenu. Njegove pjesme i danas žive, a uspomene na velikoga glazbenika posebno čuvaju njegovi najbliži. Sin Ivan, koji je od oca naslijedio ljubav prema glazbi, dugo nakon njegove smrti nije mogao sjesti za bubnjeve jer su ga preplavljivale emocije. No prošle godine, na petu godišnjicu Kićine smrti, konačno je ponovno uzeo palice u ruke.
– Lani, kad je bila peta godišnjica tatine smrti, malo sam došao k sebi i ponovno sjeo za bubnjeve. I dalje ih sviram, ali sad sam ih pomalo stavio sa strane jer sam se više posvetio ritam gitari i bas gitari. Imam osjećaj kao da mi tata govori: ‘Sine, ako još nisi oglušio od bubnjeva, primi se bas gitare i gitare da si ne uništiš sluh’ – ispričao nam je Ivan.
Posebno ga veže i priča o gitari koju je svojedobno želio darovati ocu za 70. rođendan. Riječ je o gitari kakvu je svirao Hank Marvin, gitarist legendarne britanske grupe The Shadows. Nažalost, prilika da iznenadi oca nikad se nije ostvarila.
– Htio sam tati za 70. rođendan kupiti takvu gitaru. Na kraju nisam imao priliku iznenaditi ga, ali kad se ponovno pojavila u prodaji, kupio sam je za sebe – otkrio nam je.
Iako je Kićo bio velika zvijezda, u privatnom životu bio je prije svega otac koji je obožavao provoditi vrijeme sa sinovima. Ivan se posebno prisjetio trenutaka kada su zajedno putovali i susretali brojne obožavatelje. Kićo je, kaže, uvijek pronalazio vremena za svakog tko mu je želio prići.
– Moj stariji brat Pavao i ja, kada god bismo nekamo išli s tatom, znali smo da će zastati, razgovarati s obožavateljima, fotografirati se i dijeliti autograme. Nikada se nismo bunili. Govorili smo jedan drugome da se nećemo živcirati i da ćemo ga pustiti neka svima ispuni želje. Uvijek smo bili strpljivi i čekali ga. A kada bi napokon sjeo s nama, bilo nam je prekrasno. Prisjećali bismo se naših obiteljskih dogodovština i smijali se. Nikada ga nismo požurivali – prisjetio se Ivan.
Jedna od najvećih želja obitelji nakon Kićine smrti bila je sačuvati uspomenu na njegov bogat život i karijeru. Tako je nastala knjiga ‘Kićo Slabinac – Kad umjetnost dodirne dušu’, opsežna biografija od čak 900 stranica koju je napisala njegova bivša supruga Dubravka Bouša, majka Ivana i Pavla.
– Kada je tata umro, brat i ja razgovarali smo o tome kako bi bilo lijepo napisati njegovu biografiju. Nekoliko dana nakon sprovoda sjeli smo s mamom i brat je predložio da napišemo knjigu. Mama je uzela olovku i papir i rekla da će je ona napisati. Uz našu pomoć, u četiri i pol godine nastala je knjiga na koju smo svi jako ponosni – ispričao je Ivan.
Dok je njegova majka pisala, Ivan je kontaktirao očeve prijatelje i kolege te prikupljao priče s turneja i iz privatnog života. Njegov brat Pavao bio je zadužen za fotografije.
– Puno sam razgovarao s tatinim kolegama i prijateljima, prikupljao podatke o tome kako je bilo na turnejama i kakav je bio u društvu. Brat je skupljao fotografije. Ta knjiga veliki je ponos za nas troje, ali i za glazbenu scenu i sve tatine obožavatelje. Zahvaljujući Želimiru Babogredcu, Croatia Records preuzeo je izdavanje knjige – dodao je.
Krunoslav Kićo Slabinac rođen je 28. ožujka 1944. Osijeku. Još kao dječak pokazivao je izniman glazbeni talent, svirao tamburicu i glumio u dječjem kazalištu. Majka ga je upisala i na balet kako bi usavršio pokrete, a ljubav prema glazbi obilježila je cijeli njegov život. Krajem pedesetih godina tamburicu je zamijenio gitarom nakon što je otkrio Elvisa Presleya i rock’n’roll. Na prvim nastupima predstavljao se pod umjetničkim imenom Little Rocky, dok mu je nadimak Kićo dala sestra prema liku iz crtanog filma koji je volio oponašati.
Godine 1964. s prijateljima je osnovao VIS Dinamiti, jedan od najpoznatijih rock sastava toga vremena. Bend je 1967. pobijedio na zagrebačkoj Gitarijadi, a Kićo je ubrzo započeo samostalnu karijeru. Nastupao je na brojnim festivalima, a 1971. godine predstavljao je tadašnju Jugoslaviju na Eurosongu s pjesmom ‘Tvoj dječak je tužan’.
Tijekom karijere objavio je 21 studijski album, a pjesme poput ‘Zbog jedne divne crne žene’, ‘Inati se, Slavonijo’, ‘Da sam tvoje riječi slušao, majko’, ‘Vesela je Šokadija’ i ‘Gori lampa nasrid Vinkovaca’ postale su bezvremenski hitovi. Posebno mjesto u njegovu životu zauzimala je Slavonija, kojoj je posvetio brojne pjesme. Ivan ističe kako bi se njegova oca trebalo pamtiti ne samo po glazbenim uspjesima nego i po svemu što je učinio za svoj rodni kraj.
– Ljudi bi ga trebali pamtiti po svemu što je napravio za Slavoniju. Tijekom rata putovao je i prikupljao novac za obranu Osijeka i Slavonije. Trebali bi ga pamtiti i po njegovim vicevima, glumi, imitacijama, nastupima, a posebno po pjesmama, koje su i danas nezaboravne. Bio je veliki veseljak, ne samo na pozornici nego i izvan nje – govori Ivan.
Iza Kiće je ostala i velika ljubavna priča koja je inspirirala jedan od njegovih najvećih hitova. Tijekom američke turneje upoznao je Mirjanu Antonović, ženu kojoj je posvetio pjesmu ‘Zbog jedne divne crne žene’. Njihova ljubav nije potrajala, a nakon prekida nisu se vidjeli gotovo četiri desetljeća. Ponovno su se susreli tek 2018. godine u Zagrebu, kada su uspjeli izgladiti nesuglasice iz prošlosti.
Kićo je bio poznat i po brojnim prijateljstvima na domaćoj glazbenoj sceni. Surađivao je s Đorđem Novkovićem, Zdenkom Runjićem, Arsenom Dedićem, Dragom Britvićem i mnogim drugima. Njegov prijatelj Šima Jovanovac svojedobno nam je ispričao koliko mu je značilo dijeliti pozornicu s njim.
– Imao sam čast i privilegij dijeliti s Kićom pozornicu, ali i više od toga. Imali smo poseban odnos koji nije bio puka kolegijalnost – rekao nam je Jovanovac, prisjetivši se zajedničkih nastupa i Kićina neiscrpnog smisla za humor.
Krunoslav Kićo Slabinac preminuo je u 77. godini u zagrebačkoj bolnici Rebro. Nekoliko mjeseci ranije završio je na liječenju, a nakon operacije tijekom koje su mu ugrađene tri premosnice došlo je do komplikacija u oporavku. Postumno je nagrađen Porinom za životno djelo, čime je još jedanput potvrđen njegov neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi. A uspomena na legendarnoga glazbenika uskoro bi trebala zaživjeti i na filmskom platnu. Ivan nam je otkrio da se priprema dokumentarno-igrani film o njegovu ocu, iza kojeg će stajati poznata imena hrvatske kinematografije i glazbene industrije.
– Trenutačno se priprema snimanje dokumentarno-igranog filma o tati. Redatelj će biti Branko Schmidt, a producent Želimir Babogredac. Projekt je još u pripremi i ne zna se točan datum, ali vjerujem da će biti veliko iznenađenje – otkrio nam je Ivan.
Šest godina nakon Kićine smrti njegove pjesme i dalje se pjevaju, a obitelj s ponosom čuva uspomenu na čovjeka koji je generacijama donosio radost. Za Ivana on nikada nije bio samo velika glazbena zvijezda nego prije svega otac čiji mu osmijeh, savjeti i zagrljaji i danas neizmjerno nedostaju.
Dodaj komentar