
ŠKODA FAVORIT PROTIV POLITIČKE DOSADE: PREDSEDNIK PAKUJE KOFERE IZ DRŽAVNIH KANCELARIJA I KREĆE U EPSKU AVANTURU PO POMORAVSKIM KAFANAMA
Dok običan svet u julu mesecu razmišlja o tome kako da preživi tropske vreline i plati račune za klimu, naša politička vrhuška je odlučila da podigne temperaturu do tačke ključanja, plasirajući nam još jedan spektakularni politički blokbaster u kom se fotelje dele, napuštaju i ponovo sanjaju sa žarom koji bi posramio i najvernije holivudske scenariste. Tokom naizgled rutinske turneje po Pomoravlju, gde se kameni temeljci i mostovi preko Velike Morave tretiraju sa više emocija nego rođenje prvog deteta, Aleksandar Vučić je bacio medijsku bombu prema izveštajima koje prenosi Blic, najavivši da će Vlada Srbije verovatno podneti ostavku, čime se otvaraju vrata za još jedne, preko potrebne i istorijske izbore za poslanike koji nam očigledno nedostaju kao hleb nasušni.
Seoba naroda iz Nemanjine i čari dualnog obrazovanja u Svilajncu
Umesto klasičnog političkog manevra u kom se funkcije vrte u krug kao na karuselu, gde je postojala čak i teorijska šansa da parlament nakon dvodnevne drame izabere predsednika za novog premijera, saopšteno nam je, uz dramsku pauzu dostojnu antičkih tragedija, da od te samododeljene sudbine nema ništa jer se strogo poštuje glas naroda i demokratske tekovine našeg društva. Istinska esencija ove pomoravske sage leži u najavi epskog egzodusa iz državnih prostorija, gde će predsednik, nakon što još dve nedelje odradi teške i neodložne državne poslove, spakovati svoje misli i vizije, sesti u svoju vernu Škodu i krenuti put srpskih drumova kako bi se, kao ravnopravni član liste Ujedinjena Srbija, direktno infiltrirao među biračko telo. Dok se u Svilajncu maštalo o dualnom obrazovanju kao magičnom štapiću koji garantuje da će omladina imati posao u svakom trenutku, pravi geopolitički i ekonomski triler se zapravo odigravao oko sudbine lokalne kasarne, koja u očima vlasti više ne predstavlja simbol odbrane otadžbine, već se transformiše u visokoprofitabilnu fabriku jaja i graška.
Vojnički pasulj kao ekonomski tigar i američki san na srpski način
Vizionarska računica po kojoj dolazak trista do petsto mladih vojnika automatski pokreće lokalnu ekonomiju jer svaki vojnik mora da pojede dva jajeta dnevno i popije poneko pivo u lokalnoj mehani, predstavlja revolucionarni model ekonomskog tigra koji se oslanja na apetit pomoravskih regruta i vredne seljake. Dok su se lokalni zvaničnici preračunavali u tonama graška i litrima mleka, na tapet je stigao i strateški dijalog sa Amerikom, koji je od strane dežurnih cinika i bivših ambasadora proglašen za čistu propagandu, na šta je iz vrha vlasti stigao oštar odgovor da su pred Srbijom teški zadaci i ne lake odluke u Trampovom dvorištu, jer se u Vašingtonu navodno već uveliko briše prašina sa rezervisane stolice moći za srpsku delegaciju. Na kraju ovog pomoravskog performansa, gde se suptilno provuklo i pitanje licenci za NIS uz zagonetne slutnje upućene Dušanu Bajatoviću, postalo je kristalno jasno da je politička kampanja zvanično počela, a narodu jedino preostaje da nepogrešivo donese odluku na racionalan način, dok posmatra kako se državna mašinerija seli na drumske asfaltne staze u potrazi za novim izbornim legitimitetom.




Dodaj komentar