Sonja Pernjaković |
- Snežana Đurišić je preživela niz teških porodičnih gubitaka, uključujući brata, muža i oca, što je dovelo do duboke depresije.
- U tom periodu, Snežana se povukla u sebe, izbegavala društvo, a utehu je pronalazila u samoći, gledanju serija i igranju igrica.
Folk pevačica Snežana Đurišić, poznata po svojoj snazi i energiji, suočila se sa nizom strašnih porodičnih gubitaka koji su je potpuno slomili te se u jednom trenutku kako je i sama govorila, borila sa depresijom.
U kratkom vremenskom periodu Snežana Đurišić izgubila je brata, zatim supruga Slobodana Gvozdenovića, a potom i oca. Iako je po prirodi borac, aktivna i spretna žena koja rešava sve što poželi, suočavanje sa potpunom nemoći pred životnim tragedijama odvelo ju je u duboku depresiju.
Smrt supruga, sa kojim je provela 36 godina života, bila je izuzetno surova. Tragedija se dogodila iznenada u Beču. Slobodan je sa Snežanom otišao tamo automobilom. Nakon što su se smestili u hotel, Slobodan je odvezao Snežanu i njenog mlađeg kolegu Darka Lazića do kluba u kojem su imali nastup. U povratku mu je iznenada pozlilo, doživeo je infarkt i preminuo. Ceo njen svet se sručio, a godinu dana nije mogla da čuje ime svog muža, a da ne zaplače.
– Videla sam da nešto nije u redu, odgovarala mi je samoća, čak su mi smetala i moja deca. Smetao mi je svako ko boravi u kući više od pola sata. Odlazila sam da radim svoj posao i brzo se vraćala kući da budem sama. Gledala sam serije, igrala igrice, samo da me niko ništa ne pita i da ne razgovaram – rekla je pevačica Snežana Đurišić i nadovezala se na događaje koji su prethodili ovom stanju:
– Imala sam nesreću da sam izgubila brata, pa ubrzo supruga i oca. Gubitak supruga je bio vrlo surov i mirenje sa nemoći koju čovek ima. Ostala sam bez svog saputnika posle trideset i šest godina. Ta nemoć je mene odvela u depresiju, ceo život se na mene sručio, godinu dana nisam mogla da ne zaplačem na pomen reči imena svoga muža i onda sam znala da dok to ne prođe ne treba da idem nigde – ispričala je ranije Snežana u emisji “RTS ordinacija”.
– Onda sam se čula sa jednom koleginicom koja je imala istu situaciju mnogo pre i pitala je kako je preživela, ona me uputila na duhovnika. Imala sam neko mišljenje o tim stvarima, uzela sam podatke i tek posle mesec dana oko deset uveče, okrenula sam telefon tadašnjeg monaha. Vodio se razgovor koga se ne sećam, dogovorili smo se da dođem u manastir gde je boravio. Osetila sam neko olakšanje nakon tog razgovora – bila je iskrena Snežana Đurišić i dodala:
– Imala sam i odlazak kod psihologa i posle godinu i po dana osetila sam da mi je lakše i da polako gledam bistrije i trezvenije razmišljam, ne smeta mi narod oko mene.
Pevačica je zdravstveni problem uspela da reši bez lekova.
– Prošla sam hvala Bogu bez lekova. Kada sam pričala sa duhovnikom u početku mi je bilo lakše na sat do dva, vremenom se da se osećam lakše povećavalo na duži vremenski period. Molila sam se i razgovarala – rekla je Snežana i dodala šta joj je najviše smetalo u tom periodu:
– Bio je pritisak na moju psihu, na mene. Govorili su mi da mi je to “iz glave”, da se trgnem. Ja odem među ljude, ali meni to nije prijalo. Javim se deci da sam došla kući i javim se deci da idem da spavam. Nisam imala strahove.
– Postalo je bolje kada sam otišla na neko veselje da radim i nisam žurila kući. Prošle su četiri godine da mi se dogodilo da pogledam u čoveka sa kojim sada živim – rekla je Snežana Đurišić i posavetovala da svako treba da brine o svom ličnom miru:
– Naučite ljude da razumete, to ne znači da nemate reakciju, ali kada ih razumete vaša reakcija će biti ljudska. Pa će neke bezobraznike da posrami, nekima će da pomogne, a taj ko ne reaguje nije ni bitan.




Dodaj komentar