Kristal Hefner, udovica osnivača Plejboja Hjua Hefnera, prvi put je bez zadrške govorila o njihovom braku i životu u čuvenoj Plejboj vili. Tvrdi da je godinama bila izložena manipulaciji, kontroli i emocionalnom zlostavljanju, a danas kaže da ima osećaj kao da joj je tada bio “potpuno ispran mozak”.
Otkrila je i da je morala da poštuje stroga pravila, među kojima je bio i svojevrstan “policijski čas” koji je počinjao već u 18 časova.
Kristal (40) započela je vezu sa Hjuom Hefnerom kada je imala 21 godinu. Verili su se 2010. godine, kada je ona imala 24, a Hefner 84 godine, a venčali su se 2012. i ostali zajedno do njegove smrti 2017.
Kristal Hefner Foto: Michael TRAN / AFP / Profimedia
Prisustvo desetina zaposlenih u vili potpuno joj je promenilo svakodnevicu.
Kako kaže, oko nje je neprestano bilo sedamdesetak ljudi koji su brinuli o gotovo svemu, pa nakon Hefnerove smrti nije znala ni kako da upali svetla na automobilu.
“Uvek sam morala da budem kod kuće pre nego što padne mrak. Zapravo, morao je da umre da bih mogla da odem.”
Kao jedan od primera njegove kontrole navela je njihove obavezne filmske večeri.
“Film je počinjao u 18 časova. To je veoma rano, ali ja sam morala da budem tamo. Delovalo je kao obična rutina, a zapravo je to bio moj policijski čas i način na koji me je kontrolisao.”
Gostujući u podkastu “No One Asked Her”, Kristal je rekla da danas veruje da je godinama živela pod snažnom manipulacijom.
Posebno joj je teško padalo to što je javnost Hjua Hefnera doživljavala kao šarmantnog i velikodušnog čoveka, dok je njena stvarnost bila potpuno drugačija.
“Mislim da su mi potpuno isprali mozak, a van vile nisam dobijala nikakvu potvrdu da ono što osećam ima smisla.”
Hju Hefner sa zečicama Foto: WENN, WENN Rights Ltd / Alamy / Profimedia
Dodala je da je zbog toga počela da sumnja u sopstveni razum.
“Mislila sam da sam ja luda jer su mediji Hefnera toliko uzdizali. Govorila sam sebi: ‘Ako ga svi smatraju neverovatnim čovekom, onda verovatno nešto nije u redu sa mnom.'”
Seća se izjave koja joj je danas nezamisliva
Kristal se prisetila i jednog starog Hefnerovog intervjua u kojem je raspravljao sa feministkinjama. Kako kaže, jedna žena ga je izazvala rečima:
“Hajde da vidimo vas kako paradirate sa zečjim repom.”
Potom ga je optužila da žene poredi sa životinjama, na šta je on odgovorio:
“Žene jesu životinje. Šta bi drugo bile?”
Danas kaže da joj je neverovatno što je tada branila takve stavove.
“Neverovatno mi je da sam tada bila na njegovoj strani i radila protiv same sebe, dok me je držao u toj zapuštenoj, odvratnoj kući i nije mi dozvoljavao da viđam porodicu.”
Govorio joj je kako sme da izgleda
U memoarima “Only Say Good Things: Surviving Playboy and Finding Myself”, objavljenim 2024. godine, njihov petogodišnji brak opisala je kao odnos u kojem je trpela emocionalno zlostavljanje.
Za Hefnera kaže da je umeo da bude istovremeno šarmantan i okrutan. Kontrolisao je čak i njen fizički izgled.
“Posle nekog vremena malo sam se ugojila, a on mi je rekao da moram da se dovedem u formu.”
Nakon toga počeo je da određuje i sitne detalje njenog izgleda. Govorio joj je koje boje laka za nokte sme da nosi, insistirao da oblači odeću jarkih boja i da na sebi uvek ima Playboy logo, koji je nazivao “zastavom”. Takođe je zahtevao da redovno izbeljuje izrast na kosi.
“Čim bi malo porastao, kucnuo bi me po glavi i rekao da to sredim.”
Posle njegove smrti šest nedelja nije izlazila iz sobe
Nakon Hefnerove smrti, kaže da nije znala kako da nastavi život. Prvih šest nedelja gotovo da nije izlazila iz jedne sobe u Playboy vili.
Zanimljivo je da je neposredno nakon njegove smrti govorila potpuno drugačije o njemu. Tada je za Fox News Digital izjavila da joj je “dao život” i da ju je naučio ljubavi i dobroti.
Vremenom je, kako kaže, počela drugačije da posmatra godine provedene sa Hefnerom, a ključnu ulogu u tome imala je dugotrajna terapija.
“Shvatila sam da je život u vili ostavio na meni mnogo veći trag nego što sam mislila.”
Dodaje da joj je cilj bio da konačno ispriča istinu o tom periodu svog života.
Kristal danas smatra da bi njena nekadašnja potreba da ga brani mogla da bude povezana sa Stokholmskim sindromom.
“Ne znam zašto sam tada razmišljala: ‘Biću bolja. Mogu ja to’, umesto da se zapitam: ‘Kako se usuđuješ da se tako ponašaš prema meni?'”
“Iskreno verujem da se radilo o Stokholmskom sindromu jer sam živela u potpuno izolovanom svetu. Iz nekog razloga osećala sam da moram da ga štitim.”




Dodaj komentar