Kada se pripremaju za ispovest, mnogi pravoslavni vernici najpre razmišljaju o velikim prestupima, poput krađe, prevare ili nanošenja ozbiljne nepravde drugome. Međutim, prema hrišćanskom učenju, čovek može da pogreši i onda kada nikome nije učinio nešto što bi društvo osudilo. Ogovaranje, zavist, gordost, zluradost i odbijanje da se oprosti samo su neki od postupaka kojima se često ne pridaje veliki značaj, iako zauzimaju važno mesto u pravoslavnom shvatanju greha i pokajanja.
Foto: Allatrust/Shutterstock
Sveta tajna ispovesti predstavlja jedan od najvažnijih činova u duhovnom životu pravoslavnog hrišćanina. Vernik pred sveštenikom priznaje svoje grehe, izražava iskreno kajanje i traži Božji oproštaj, sa namerom da promeni ono što u njegovom životu nije dobro.
Ipak, nije uvek jednostavno prepoznati sopstvene greške. Mnogo je lakše primetiti tuđe mane nego priznati sopstvenu sujetu, sebičnost ili ružnu reč izgovorenu u ljutnji.
Upravo zato pravoslavni duhovnici podsećaju da priprema za ispovest ne treba da se svede samo na prisećanje velikih životnih propusta, već i na iskreno sagledavanje svakodnevnog odnosa prema drugim ljudima.
Grehovi koje mnogi ne prepoznaju u svakodnevnom životu
ilustracija Foto: Moe Zoyari / Zuma Press / Profimedia
U duhovnim poukama koje se pripisuju Svetom Sampsonu Ruskom navode se različite ljudske slabosti i postupci o kojima bi vernici trebalo da razmisle pre ispovesti.
- Gordost i oholost – preterano uzdizanje sebe, inat, tvrdoglavost i uverenje da smo uvek u pravu.
- Samoljublje i častoljublje – stalna potreba za priznanjem, pohvalama i dokazivanjem sopstvene važnosti.
- Laž i preuveličavanje – svesno iznošenje neistina, ali i menjanje činjenica kako bismo sebe predstavili u boljem svetlu.
- Gnev i ljutnja – naročito kada proizlaze iz povređene sujete ili želje da drugima nametnemo svoju volju.
- Ogovaranje i osuđivanje – razgovaranje o tuđim manama, ponižavanje drugih i olako donošenje sudova o njihovim postupcima.
- Zavist i zluradost – nezadovoljstvo zbog tuđeg uspeha ili radovanje nečijem neuspehu.
- Nemogućnost praštanja – uporno negovanje mržnje, osvete i neprijateljstva prema ljudima koji su nas povredili.
- Surovost i ravnodušnost – nedostatak saosećanja, namerno povređivanje drugih i nebriga za tuđu patnju.
- Samohvalisanje i vređanje – korišćenje reči kako bismo sebe uzdigli, a druge omalovažili.
Neumerenost – prejedanje i prepuštanje telesnim zadovoljstvima bez mere, uz zanemarivanje duhovnog života.
U navedenim poukama pominju se i nečiste želje i misli, razvrat, preterana zaokupljenost telesnim potrebama, kao i različiti oblici duhovne nemarnosti.
Foto: Sharon Eilon/SOPA Images/Shutter / Shutterstock Editorial / Profimedia
Važno je, međutim, razlikovati prolaznu, neželjenu misao ili osećanje od svesnog pristajanja na loše postupke. Sama pojava uznemirujuće misli, tuge ili ljutnje ne znači automatski da je čovek počinio greh.
Zašto se ogovaranje i gordost smatraju ozbiljnim duhovnim problemima?
U pravoslavnom učenju naročita pažnja posvećuje se načinu na koji čovek govori o drugima. Reči mogu da budu izraz ljubavi, razumevanja i podrške, ali mogu i da nanesu bol, naruše nečiji ugled ili podstaknu neprijateljstvo.
Ogovaranje se zato ne posmatra samo kao bezazlen razgovor o tuđem životu, već kao postupak kojim se često zanemaruje dostojanstvo druge osobe.
Slično važi i za gordost. Čovek koji svoje mišljenje smatra nepogrešivim teže priznaje grešku, prihvata kritiku i traži oproštaj.
Upravo zbog toga ispovest podrazumeva spremnost da se pažnja, makar nakratko, sa tuđih postupaka usmeri na sopstvene.
Kako se pravilno pripremiti za ispovest?
Foto: Klavdiia Arziukova/Shutterstock
Priprema za ispovest počinje iskrenim preispitivanjem savesti. Vernik može da razmisli o tome da li je nekoga povredio, slagao, nepravedno osudio, odbio da pomogne ili dozvolio da ga ljutnja i zavist udalje od drugih ljudi.
Nije potrebno učiti unapred pripremljene rečenice niti nabrajati grehove koji se ne odnose na sopstveni život. Suština ispovesti jeste da čovek iskreno govori o onome za šta se kaje, bez pokušaja da odgovornost prebaci na druge.
Posebno je važno da ispovest ne postane puko ispunjavanje verske obaveze. Prema pravoslavnom shvatanju, pokajanje podrazumeva i nameru da se pogrešno ponašanje promeni.
Spiskovi grehova mogu pomoći vernicima da se pripreme, ali nisu zamena za razgovor sa sveštenikom, koji može pružiti duhovni savet u skladu sa okolnostima svake osobe.
Video: Sveštenik objašnjava kako se treba ponašati za vreme praznika




Dodaj komentar