- Slavko Štimac je započeo filmsku karijeru sa jedanaest godina u filmu ‘Vuk samotnjak’.
- Njegov ulazak u glumu bio je rezultat slučajnosti, a ne svesne odluke ili pripreme.
Filmska karijera Slavka Štimca započela je veoma rano, u trenutku kada je imao tek jedanaest godina, a njegova prva uloga bila je u legendarnom ostvarenju „Vuk samotnjak“. Iako je tim filmom skrenuo pažnju publike i kritike, njegov ulazak u svet sedme umetnosti nije bio rezultat dugogodišnje pripreme ili dečjeg sna o glumi, već splet potpuno neplaniranih okolnosti. Za razliku od mnoge dece koja rano pokažu interesovanje za scenu i pohađaju različite radionice, Štimac nije imao nikakvo prethodno iskustvo niti je bio deo školskih glumačkih grupa.
Kada su ga novinari 2017. godine upitali: „Jeste li tad slutili da ćete ići tim putem?“, glumac je dao potpuno iskren odgovor o tome kako je sve izgledalo iz njegove tadašnje perspektive:
„Ne. U stvari i ne sećam se. Nisam bio ni u kakvim dramskim sekcijama. Sasvim slučajno se sve zbilo, ja zapravo i ne znam na osnovu čega sam odabran, nikad mi eksplicitno i nije rečeno.“
Susret u Zagrebu i neočekivano otkriće
Decenijama kasnije, sasvim slučajan susret bacio je novo svetlo na to kako je zapravo došlo do njegovog angažmana u ovom kultnom filmu. Na jednom filmskom festivalu u Hrvatskoj, Štimac je razgovarao sa ženom koja je bila direktno uključena u stvaranje „Vuka samotnjaka“ i proces traženja mladih talenata, što mu je konačno razjasnilo detalje koje do tada nije znao. Govoreći o tom događaju, glumac je ispričao:
„Jesenas sam u Zagrebu na festivalu sreo suprugu pokojnog Obrada Gluščevića (reditelj i koscenarista filma “Vuk samotnjak”, prim.nov.), u ono vreme sekretarcu režije, koja mi je ispričala stvari koje nisam znao. Ona je tada učestvovala u odabiru dece i kaže da je i pre, što bi se danas reklo, kastinga dolazila u školu, zagledala po našem razredu, a ja joj zapao za oko…“
Od školske klupe do filmskog seta u Sloveniji
Ni nakon tog saznanja Štimac nije mogao sa sigurnošću da izdvoji jednu konkretnu osobinu koja ga je izdvojila od vršnjaka, ali se seća kakav je bio kao dečak u tom periodu i kako je tekao sam proces selekcije pre nego što su se upalile kamere. O tome je rekao:
„Ako me pitate zašto – ne znam. Bio sam komunikativan, živ dečkić i dobar đak… I to je sve što mogu da kažem. Prvo su odabrali više nas, pa je bio uži kasting i ubrzo je počelo snimanje u Sloveniji.“
Tako je jedan sasvim običan školski dan i neformalni obilazak učionice pokrenuo lanac događaja koji je jedanaestogodišnjeg dečaka odveo na snimanje u Sloveniju i označio početak jedne od najprepoznatljivijih glumačkih karijera na ovim prostorima.




Dodaj komentar