Radio BalkanFox

Stogodišnjica rođenja Pavla Vuisića: Ljubavna pisma, testament i nepoznate priče



U legatu Udruženja „Adligat“ čuva se preko 1.300 predmeta iz privatnog života Pavla Vuisića, uključujući ljubavna pisma, testamente i lične stvari.


Povodom stogodišnjice njegova rođenja, posebnu pažnju privlače ljubavna pisma supruzi Mirjani, koja su dugo bila skrivena od javnosti.

U legatu Udruženja „Adligat“ čuva se više od 1.300 predmeta koji svedoče o životu i privatnosti jednog od najvećih glumaca jugoslovenske kinematografije Pavla Vuisića.

Među njima su njegova ljubavna pisma supruzi Mirjani, tri testamenta, lične stvari, lule, kravate, ključevi, pesme i crteži, ali i predmeti koji otkrivaju koliko je ovaj umetnik bio vezan za vodu, čamce i život daleko od očiju javnosti.

Legat Pavla Vuisića

Foto: Snežana Krstić / Ringier

Legat Pavla Vuisića

Povodom stogodišnjice njegovog rođenja, deo ove dragocene zaostavštine ponovo je u centru pažnje, a posebno interesovanje izazivaju ljubavna pisma koja su godinama bila skrivena od javnosti. O istoriji legata, uspomenama koje je Mirjana Vuisić poverila „Adligatu“ i neobičnim detaljima iz glumčevog života razgovarali smo sa Viktorom Lazićem.

Legat je osnovan 2015. godine, na inicijativu pokojne Vere Dražić Jovanović. Ona je bila supruga rođenog brata Mirjane Vuisić i upravo je ona predložila da se sačuva i objedini zaostavština velikog glumca.

– Ove godine obeležavamo i stogodišnjicu Pavlovog rođenja, pa smo tim povodom objavili njegova ljubavna pisma Mirjani. Ona nam je poklonila nekoliko desetina tih pisama, ali nas je zavetovala da ih ne objavljujemo za njenog života. Sada, kada je preminula, jedno po jedno ih iščitavamo – otkriva Lazić.

Legat Pavla Vuisića - Viktor Lazić

Foto: Snežana Krstić / Ringier

Legat Pavla Vuisića – Viktor Lazić

Međutim, čitanje ovih pisama nije nimalo jednostavno. Osim što je Vuisić imao rukopis koji je teško dešifrovati, supružnici su razvili i poseban način međusobne komunikacije, prepun nežnih nadimaka i reči koje su bile razumljive samo njima.

– Pisma su veoma lična, ali ih je teško dešifrovati. Oni su razvili neki svoj poseban, bebeći jezik, tepanje, pa je veoma teško prepoznati pojedine reči. Uz to, Pajin rukopis je inače teško pročitati – kaže naš sagovornik.

Mirjana je, kako ističe, bila posebno vezana upravo za ljubavna pisma, ali i za testament, adresar i ključeve svog supruga. Svaki od tih predmeta imao je svoju priču, a pojedini su otkrivali i onu manje poznatu, duhovitu, pa i britku stranu glumčeve ličnosti.

– Paja je često pored imena ljudi koje je zvao u adresaru zapisivao komentare. Vrlo često su to bili pogrdni komentari, zbog čega nas je Mirjana molila da te detalje ne objavljujemo za njenog života. Ni danas ne znamo ko je od tih ljudi živ, pa smo i dalje prilično uzdržani kada je reč o objavljivanju sadržaja adresara – objašnjava Lazić.

Legat Pavla Vuisića

Foto: Snežana Krstić / Ringier

Legat Pavla Vuisića

Posebnu pažnju privlači i svežanj ključeva koji se čuva u legatu. Na prvi pogled deluju kao sasvim obična uspomena, ali iza njih se kriju različita poglavlja Vuisićevog života.

– To su ključevi raznih čamaca i koliba, ali ono što je najznačajnije jesu ključevi kamiona koji je vožen u filmu “Kamiondžije”. Mirjani je veoma drag bio i Pajin portret, koji je do njene smrti stajao iznad ulaza u stan – navodi naš sagovornik.

Tri testamenta i jedna želja koju je supruga ispoštovala

Ako bi trebalo izdvojiti predmete koji najviše govore o Pavlu Vuisiću, Lazić nema dilemu, to su testament, ljubavna pisma i pesme. Upravo u njima možda se najbolje vidi razlika između glumca kojeg je publika poznavala i čoveka koji je postojao daleko od kamera.

– Pisao ih je na papirićima, cigaretama, salvetama. Mirjana ih je skupljala, iako se on tome protivio. Paja bi nešto napisao, a onda to uništio i bacio – priča Lazić.

Posebno zanimljivu priču kriju i tri testamenta koja se nalaze u legatu. Iako se razlikuju po dužini i količini detalja, njihova suština je ista. Vuisić je u svakom od njih jasno izrazio želju da njegova sahrana bude intimna, bez velike ceremonije i prisustva drugih ljudi.

Legat Pavla Vuisića

Foto: Snežana Krstić / Ringier

Legat Pavla Vuisića

– U sva tri testamenta zahteva da bude sahranjen sam. Najpoznatiji je onaj koji javnost već poznaje, ali meni je posebno emotivan jedan drugi. U njemu prvo kaže da želi da bude sam tokom sahrane, a onda precizira:”Samo on i njegova supruga” – otkriva Lazić.

Na pitanje da li je ta njegova poslednja želja ispoštovana, odgovara potvrdno. Mirjana je poštovala ono što je njen suprug zapisao, čuvajući i nakon njegove smrti privatnost koja je za njih dvoje očigledno bila veoma važna.

U legatu se, osim pisama, testamenata i pesama, nalazi čitav niz predmeta koji oslikavaju svakodnevicu glumca. Tu su njegove lule, lični dokumenti, planovi za brodove, pribor za brijanje, četke, kravate, kao i drugi predmeti koje je koristio. Posebno je zanimljivo što je Vuisić sam pravio nacrte za brodove, što dodatno govori o njegovoj ljubavi prema plovidbi i životu na vodi.

Zaostavština nije sačuvana samo na jednom mestu. U „Adligatu“ su želeli da uspomenu na glumca približe i ljudima van Beograda, pa je deo legata izložen u njihovom odeljenju u Inđiji, kao i u Narodnoj biblioteci u Golupcu. Kada se sve sabere, zbirka broji više od 1.300 popisanih predmeta.

Legat Pavla Vuisića

Foto: Snežana Krstić / Ringier

Legat Pavla Vuisića

Ipak, nisu svi predmeti još dostupni javnosti. Jedan deo biblioteke Pavla Vuisića tek čeka da bude predstavljen, a u „Adligatu“ su već započeli razgovore sa Bibliotekom grada Beograda kako bi zajednički pronašli način da se i taj deo zaostavštine izloži.

Mirjana je o Paji pričala tokom svakog susreta

Posebnu vrednost celom legatu daje činjenica da je o njegovom nastanku i očuvanju brinula upravo Mirjana Vuisić, žena koja je Pavla poznavala bolje od bilo koga. Iako Lazić nikada nije imao priliku lično da upozna velikog glumca, tokom jedanaest godina saradnje sa njegovom suprugom iz prve ruke je slušao priče o njihovom zajedničkom životu.

– Mi svi volimo Paju, ali ga je, naravno, Mirjana najviše volela. Imala je ogromnu potrebu da priča o njemu. Rekao bih da se oko 80 odsto svih naših razgovora tokom jedanaest godina saradnje uvek odnosilo na Paju – kaže Lazić.

Legat Pavla Vuisića

Foto: Snežana Krstić / Ringier

Legat Pavla Vuisića

Mirjana je, osim što je sačuvala njegove predmete, uspela da sačuva i uspomenu na čoveka koji je za nju bio mnogo više od velikog glumca. Stan u kojem su živeli ostavila je u amanet, a njena želja bila je da se i taj prostor sačuva i dobije novu namenu.

– Stan je dobrim delom ostao onakav kakav ga je ona ostavila. Zbog tehničkih razloga morali smo da zamenimo neke stvari, poput prozora koji su bili u veoma lošem stanju. Njihova želja bila je da taj stan koriste mladi i mi smo tako i postupili. Omogućili smo nekim studentkinjama da borave u njemu, a one ga zauzvrat održavaju – objašnjava naš sagovornik.

Na taj način, prostor koji je nekada bio njihov dom nastavlja da živi, baš onako kako su supružnici želeli.

U „Adligatu“ se čuva i nasleđe drugih velikana

Zaostavština Pavla Vuisića samo je jedan deo bogate riznice koju čuva Udruženje „Adligat“. U njihovim zbirkama nalazi se oko 200 legata i kolekcija, među kojima su i predmeti brojnih velikana srpske i jugoslovenske umetnosti.

Kada je reč o glumcima, tu su legati Ivana Bekjareva, Ružice Sokić i Branke Veselinović, kao i deo biblioteke Danila Bate Stojkovića. Sačuvana je i zaostavština balerine Ivanke Lukateli, ali i brojnih književnika, među kojima su Milovan Danojlić, Pero Zubac, Ljubivoje Ršumović i Miodrag Pavlović.

Legat Pavla Vuisića

Foto: Snežana Krstić / Ringier

Legat Pavla Vuisića

Posebno mesto zauzimaju i porodične zbirke, poput legata porodica Žigon, Bešević, Dimitrijević i Leko, kao i značajan deo arhive porodice Garašanin.

Iza čitave ove priče stoji velika porodična tradicija, ali i lična posvećenost Lazića, koji otkriva da je već deveta generacija u svojoj porodici koja se bavi sakupljanjem knjiga i predmeta.

– Moj čukundeda Aleksandar Lazić osnovao je biblioteku-čitalište u Vojvodini 1882. godine. Nažalost, ona je zatvorena kada je moj deda preminuo, 1987. godine. Od detinjstva sam slušao priče o toj biblioteci i maštao da je obnovim. Nisam mogao ni da pretpostavim da će se dogoditi ovo što se danas dešava – kaže Lazić.

Njegova prvobitna ideja bila je da napravi instituciju koja će trajno čuvati porodičnu biblioteku, kako ona više nikada ne bi zavisila od pojedinaca i sudbine jedne porodice. Međutim, kada je počeo da formira „Adligat“, umetnici i prijatelji počeli su da mu ukazuju na to da postoje i brojne druge vredne biblioteke, arhive i kolekcije kojima je potrebna zaštita.

– Naši prijatelji, među kojima su bili i neki od najznačajnijih glumaca i pisaca, govorili su mi da je sebično da napravim instituciju koja će čuvati samo porodično blago moje porodice. Pitali su me ko će se onda brinuti o njihovim bibliotekama, arhivskoj građi i kolekcijama. Tako je nastao “Adligat’”. Danas je porodična biblioteka moje porodice praktično statistička greška u odnosu na dva miliona knjiga i oko 200.000 predmeta koje čuvaju naša dva muzeja – Muzej knjige i putovanja i Muzej srpske književnosti, Dom legata i ogranci – objašnjava on.

Legat Pavla Vuisića

Foto: Snežana Krstić / Ringier

Legat Pavla Vuisića

Očuvanje ovakvog kulturnog blaga zahteva mnogo više od ljubavi i entuzijazma. Potrebni su prostor, ljudi, vreme i značajna finansijska sredstva. Lazić otvoreno govori i o tome da rad u „Adligatu“ često podrazumeva da oni koji su ga osnovali sami finansiraju njegov opstanak.

– Mi smo verovatno jedini ljudi u ovoj zemlji, a možda i među retkima u svetu, koji plaćaju da bi radili. Svaki trenutak koji provedemo ovde nešto košta, a udruženje često nema dovoljno sredstava da sve to finansira. Onda mi koji smo ga stvorili i koji radimo u njemu doplaćujemo. Što se tiče moje porodice, više od 90 odsto naših prihoda ulažemo u održavanje i razvoj muzeja. Ipak, nismo sami. Imamo ljude koji nam doniraju sredstva i pružaju podršku, zahvaljujući kojima za sada uspevamo da opstanemo – ističe Lazić.

Svake godine stiže desetak novih legata

Iako već čuvaju ogromno kulturno blago, interesovanje za „Adligat“ ne jenjava. Lazić kaže da gotovo svakodnevno razgovaraju sa ljudima koji žele da njihova porodična ili lična zaostavština bude sačuvana upravo u ovoj instituciji. Nekada je broj novih legata bio toliko veliki da su morali da pooštre kriterijume za njihov prijem.

– Dešavalo se da nam jednom nedeljno stiže novi legat. Možete da zamislite kakvo je to opterećenje. Ljudi često misle da je dovoljno da nešto poklone, a ne razmišljaju koliko je naporno i koliko sredstava i logistike zahteva da se sve sačuva, obradi, prikaže i prouči. Tek tada počinje pravi rad. Zato smo morali da pooštrimo uslove, pa sada godišnje primamo između deset i petnaest novih legata – kaže naš sagovornik.

Legat Pavla Vuisića

Foto: Snežana Krstić / Ringier

Legat Pavla Vuisića

Ipak, jedno ime može da otkrije – nedavno je potpisan ugovor o legatu Radomira Putnika, poznatog reditelja, pozorišnog kritičara i pisca. Ostale pregovore ne želi da iznosi u javnost dok ugovori ne budu potpisani i predmeti preuzeti.

Naredna godina biće posebno značajna i zbog velikih jubileja. „Adligat“ će obeležiti 150 godina od rođenja Isidore Sekulić, čiji se deo rukopisa i fotografije čuvaju u njihovoj zbirci, kao i stogodišnjicu rođenja lingviste Asima Pece.

Tu je i 150 godina od rođenja Vojislava Ilića Mlađeg, čiji se celokupan legat nalazi kod njih, uključujući i njegov radni sto. Njegovi stihovi ispisani su i na grobnici na Zejtinliku. Među važnim godišnjicama je i 90 godina od rođenja Milovana Danojlića, književnika koji je bio jedan od osnivača „Adligata“ i član njegovog Upravnog odbora.



Blic

radiobalkanfox

Dodaj komentar

RadioBalkanfox na Facebook

Loading...