radiobalkanfox
Bila je najsjajnija zvijezda Hollywooda, ikona čija je ljepota i karizma definirala jednu eru. Ipak, više od šezdeset godina nakon njezine prerane smrti 4. kolovoza 1962., život Marilyn Monroe i dalje je obavijen velom misterija i tragedije. Iza blještavog osmijeha i zavodljivog pogleda krila se Norma Jeane Mortenson, žena čiji je život bio obilježen dubokim traumama, borbom s mentalnim bolestima i pritiskom slave koji je na kraju postao neizdrživ.
Priča o Marilyn Monroe započinje pričom o Normi Jeane, djevojčici rođenoj u Los Angelesu 1. lipnja 1926. godine. Oca nikada nije upoznala, a njezina majka Gladys, kojoj je kasnije dijagnosticirana paranoidna shizofrenija, veći dio života provela je po mentalnim institucijama. Zbog toga je Norma Jeane djetinjstvo provela seljakajući se između čak dvanaest udomiteljskih obitelji i sirotišta. To razdoblje njezina života bilo je ispunjeno osjećajem napuštenosti i duboke nestabilnosti, a situaciju su dodatno pogoršala iskustva seksualnog zlostavljanja koja je doživjela od strane dvojice udomitelja. Njezini biografi zabilježili su da je bila tiha i povučena djevojčica, sklona sanjarenju, a patila je i od disleksije te blagog mucanja koje bi se povremeno vraćalo i u odrasloj dobi. Kako bi izbjegla povratak u sirotište, sa samo šesnaest godina udala se za svog susjeda, čime je započela rani bijeg od bolne stvarnosti.
Stvaranje “maske” i borba s imidžem
Ubrzo nakon prvog braka, Norma Jeane je započela karijeru modela i shvatila da promjena identiteta može biti njezin izlaz. Oko 24. godine, službeno je promijenila ime u Marilyn Monroe. To nije bila samo promjena imena, već potpuna transformacija koja je uključivala i neke od prvih estetskih operacija nosa i brade. Stvorila je lik plavokose ljepotice, seksi simbola koji je osvojio svijet. Međutim, taj lik bio je i njezin zatvor.
Novije psihološke analize sugeriraju kako je “Marilyn” bila vješto izrađena maska, obrambeni mehanizam koji je stvorila kako bi prikrila duboke socijalne deficite i preživjela u svijetu koji nije razumjela. Neki stručnjaci danas smatraju da je moguće da je imala nedijagnosticirani poremećaj iz autističnog spektra. Argumenti za to pronalaze se u njezinom stereotipnom pogledu koji je često djelovao izgubljeno i bez stvarnog kontakta očima, zatim u opsesivnoj i intenzivnoj želji da postane zvijezda, ritualiziranim obrascima poput dugotrajnog, perfekcionističkog šminkanja te izrazitoj osjetljivosti na senzorne podražaje – primjerice, nije mogla podnijeti mnoge vrste tkanina. Taj lik “Marilyn” omogućio joj je da imitira društvena pravila i dosegne vrhunac slave, no istovremeno ju je činio iznimno ranjivom.
Spirala ovisnosti i mentalnih slomova
Ispod glamurozne površine, Monroe se cijeli život borila s teškim psihičkim problemima. Patila je od teške tjeskobe, napadaja panike, kronične nesanice i depresije. Njezini liječnici dijagnosticirali su joj “manično-depresivnu psihozu”, danas poznatu kao bipolarni poremećaj. Analiza koju je provela Anna Freud, kći slavnog Sigmunda Freuda, ukazivala je na “emocionalnu nestabilnost s paranoidnim i shizofrenim elementima”. Bol zbog teškog djetinjstva i nekoliko spontanih pobačaja uzrokovanih endometriozom dodatno je produbila njezinu patnju.
U potrazi za olakšanjem, postala je ovisna o barbituratima za spavanje i amfetaminima koji su joj pomagali da izdrži naporna snimanja. Njezina ovisnost i promjene raspoloženja učinile su je poznatom po kašnjenju i neprofesionalnosti na setovima. U veljači 1961., nakon razvoda od Arthura Millera, njezina psihijatrica ju je zbog straha od samoubojstva prisilno hospitalizirala na psihijatrijskoj klinici Payne Whitney. To iskustvo opisala je kao boravak u “zatvoru za zločin koji nisam počinila”. Turbulentni brakovi, pritisak medija i osjećaj da je nitko ne razumije gurnuli su je u sve dublju izolaciju. Njezin posljednji psihoanalitičar, dr. Ralph Greenson, napisao je nakon njezine smrti da je bila “bunar bez dna” te da se rupe koje je ostavio nedostatak obitelji nikada nisu mogle ispuniti.
Posljednji mjeseci njezina života bili su posebno teški. U lipnju 1962. studio 20th Century Fox uručio joj je otkaz sa snimanja filma “Something’s Got to Give” zbog stalnih izostanaka. Iako je kasnije postignut dogovor o njezinu povratku, pritisak je bio ogroman. Provela je dan svoje smrti, 4. kolovoza, u svom domu u Brentwoodu. U večernjim satima razgovarala je telefonom s nekoliko prijatelja, a jedan od njih, glumac Peter Lawford, postao je zabrinut jer je zvučala kao da je pod utjecajem droga. U ranim jutarnjim satima 5. kolovoza, njezina domaćica Eunice Murray pronašla ju je mrtvu u zaključanoj spavaćoj sobi.
Službeni nalaz istrage glasio je “vjerojatno samoubojstvo” uzrokovano akutnim trovanjem barbituratima. U njezinoj krvi pronađene su smrtonosne doze pentobarbitala i kloralhidrata. Iako oproštajna poruka nije pronađena, njezina povijest depresije i ranijih pokušaja predoziranja išla je u prilog toj teoriji. Ipak, okolnosti njezine smrti desetljećima potiču brojne teorije zavjere, ali nikada nije pronađen nijedan vjerodostojan dokaz koji bi osporio službeni nalaz.
Dodaj komentar