Tereza Kesovija posljednji put zapjevala u Splitu: ‘Moj lipi i ludi grad, to je Split…’

Ne znam kako da vam kažem koliko vas sve volim. Hvala mom ludom Splitu, rekla je u nedjelju navečer Tereza Kesovija (87) na oproštajnom koncertu u gradu podno Marjana. Željela je diva u HNK, jer voli “intimnije prostore”, no interes je bio prevelik, a nova lokacija bila je Stari plac, na kojemu se skupilo više od 3000 ljudi.

Nakon uvodnih numera Ane Uršule Najev, Zrinke Milić i Klape Filip Dević, na pozornicu je, oslanjajući se na štap i uz pratnju dva muškarca iz klape, došla Tereza. Osmijeh na licu i ovacije publike, uzajamna je to ljubav. Došlo je mnogo poznatih, ali pjevačici oni najvažniji bili su u prvom redu, njezin sin Alan Ungar sa suprugom Ljiljanom.

– Dubrovnik jest moj rodni grad, ali Split… Split je Split. Split mi je dao formu, pokazao mi je što znači sigurnost kad izlazim na scenu. Tu vas imam i večeras – rekla je emotivna Tereza.

Iza glazbene dive bila je asistentica, pazila je na svaki njezin pokret. Vrlo brzo Tereza je zahtijevala da makne štap kojim se pridržavala.

– Toliko godina, 65 godina nije mali broj… Kao da sam sanjala jedan lijepi san – nastavila je Tereza.

Koncert je Tereza počela pjesmom “Gdje ima srca, tu sam i ja”…

Zahvalila se potom gradonačelniku Tomislavu Šuti što ju je nagovorio da koncert bude ipak na Starom placu.

– Ponosna sam što sam na Starom placu, gdje su stasali veliki nogometaši. Ovo je kolijevka Hajduka. Dođe mi da se upišem uz Hajduk, volim svakoga tko se bori dušom i tijelom – rekla je Tereza.

Nakon uvodne “Gdje ima srca tu sam i ja”, na rasporedu je bila “Zapjevajmo prijatelji”, a cijeli je Stari plac pjevao uglas s Terezom.

Pričala je Tereza koliko joj znači publika, taj nastup u Splitu, najavila i da bi posljednji trebao biti u Zagrebu na njezin 88. rođendan 3. listopada. Nizali su se hitovi, a posebno je dirljivo bilo kad je najavila pjesmu “Nono”.

– Nikad nisam upoznala nona, ni s mamine ni s tatine strane, ali sam ga zato uvijek zamišljala. Svaki put kad pjevam ovu pjesmu, vidim jednog mudrog starca sijede kose i brade. To je moj nono iz mojih snova – rekla je Tereza i dodala kako je ta pjesma uvijek podsjeti i na pokojnog brata…

– Sad moram malo sist, samo da nađem stolicu – rekla je glazbena diva i sjela:

– Ako mislite da je ovo gluma, onda mi dajte Oscara.

“Duša hoće, ali tijelo ne. Ljuljam se kao barka na olujnome moru”, nasmijala je potom publiku.

Uz “Nima Splita do Splita” počeo je vatromet, publika je ustala, pjevala u glas s pjevačicom. Tad se još jednom obratila voljenom gradu.

– Čuvajte Marjan. Ne dajte da ijedno stablo ugine. Ne dajte, jer to je vaš zrak, to su pluća Splita. Ne dajte… I ne dajte Poljud – neka ostane onakav kakav je uvijek bio. Može se popraviti i mora se popraviti – rekla je pa bila slikovita:

– To je kao da želite da dio Dioklecijanove palače srušimo i na jednom kutu sagradimo nešto novo.

Potom je ponovila koliko voli Split i tu publiku, koliko joj to sve znači.

– Nemam dovoljno riječi da vam kažem hvala za sve što ste mi dali kroz sve ove godine. Dali ste mi toliko da vam, dok god živim, to neću moći vratiti. Ljubim vas, volim vas – i bit će zauvijek tako.

U francuskoj šansoni “Ne me quitte pas” Jacquesa Brela na francuski je original spojila i hrvatske stihove. Dobila je i brojne nagrade, od Ivice Propadala prvu skicu Porina koji je osvojila, priznanje u ime splitskih skladatelja uručio joj je Nenad Vilović, a Đorđe Peruzović uručio joj je priznanje splitskih glazbenika. U ime Grada priznanje joj je uručio i gradonačelnik Tomislav Šuta.

Sa suzama u očima, u još jednom vrhuncu večeri, izvela je “Ja jubin te zauvik”. Na pozornicu su tad došli izvođači, ali i fanovi koji su došli u Split iz cijele Europe. Tereza je uzela mikrofon i zapjevala, a publika je na nogama oduševljeno klicala.

Okupili su se ispred pozornice, a Tereza je uz pomoć štapa i s osmijehom na licu došla do ruba i upitala: “Hoćete li me uhvatiti ako se sad bacim među vas?”.

Nekoliko metara dalje ponosni sin Alan davao je izjavu. Otpjevao je cijeli koncert iz prvog reda.

– A kako neću ja znat’ sve te pjesme – rekao je pa progovorio o Terezi, ali i o majci.

– Divna, normalna majka – rekao je Alan Ungar, a supruga mu Ljiljana nahvalila svekrvu.