radiobalkanfox
Uvijek ističe tri grada koja joj puno znače, koja su je obilježila. Riječ je o Dubrovniku, Splitu i Zagrebu. U prvom je Tereza Kesovija (87) rođena, napravila prve glazbene korake, otpjevala prve pjesme, briljirala na flauti. Split, e, Split je nešto posebno, on ju je, kaže, izgradio.
POGLEDAJTE KAKO JE BILO NA PRVOM KONCERTU U DUBROVNIKU:
– On mi je dao formu, on mi je dao sigurnost – rekla je na koncertu prošlog mjeseca na splitskom Starom placu.
Vezu s gradom pod Marjanom ima još od 1964. godine, kada je otpjevala “Nima Splita do Splita”, danas svojevrsnu himnu grada.
– Čuvajte Marjan. Ne dajte da ijedno stablo ugine. Ne dajte, jer to je vaš zrak, to su pluća Splita. Ne dajte… I ne dajte Poljud – neka ostane onakav kakav je uvijek bio. Može se popraviti i mora se popraviti – pričala je na oproštaju od splitske publike pa bila slikovita:
– To je kao da želite da dio Dioklecijanove palače srušimo i na jednom kutu sagradimo nešto novo.
Tu je onda i Zagreb, koji joj je utočište zadnjih godina. Zagreb joj je, smatra, širom otvorio vrata. Tu je upisala Muzičku akademiju, diplomirala je na odsjeku za flautu u klasi prof. Thea Tabake, a prvi veliki javni nastup imala je u zagrebačkom Varijeteu 1961. godine. Oproštaj u glavnom gradu planiran je za njen rođendan 3. listopada.
Dubrovnik, pak, ima posebno mjesto u srcu naše najveće glazbene dive. Trnovit je put bio od Konavala i Dubrovnika pa do Pariza i Eurovizije, svjetskih pozornica. Djetinjstvo nije bilo lako, imala je tek nekoliko dana kada joj je umrla majka, koju nikada nije upoznala. Otac je prodao svinju kako bi mogao kupiti flautu. Sve je to Tereza izdržala. Na težak život podsjećaju ju i njena pjesme. Jedna od njih je i “Nono, moj dobri nono”.
– Nikad nisam upoznala nona, ni s mamine ni s tatine strane, ali sam ga zato uvijek zamišljala. Svaki put kad pjevam ovu pjesmu, vidim jednog mudrog starca sijede kose i brade. To je moj nono iz mojih snova – rekla je Tereza i dodala kako je ta pjesma uvijek podsjeti i na pokojnog brata.
Predstavljajući autobiografiju “To sam ja” prije više od deset godina, Tereza je u emisiji “Svijet glazbe” Zlatka Turkalja pričala je što je za nju Dubrovnik, ali i o pjesmi “Nono, moj dobri nono”.
– Da nije bilo Konavala, da nije bilo Dubrovnika, ne bi bilo ni mene, vjerojatno, ovakve kakvu me ljudi znaju. Nikad nisam imala nona u životu, ni s majčine, ni s očeve strane. Nemam pojma što takav čovjek može značiti djetetu – rekla je tada Tereza.
Rekli smo joj jednom da je i Pariz puno značio u njenom životu, karijeri, odmah nas je ispravila: “Jest, ali doma je doma”. Zato se i vratila, zato i pomaže ljudima kad god je neka nevolje, poput potresa ili poplave. Ali njen uspjeh u Francuskoj, koncerti u pariškoj Olympiji su za anale.
– Ta dvorana odiše poviješću. Odiše onim veličinama koje su nastupale na toj sceni. Poseban je osjećaj proći tim hodnicima, naći se u tim garderobama u kojima su sjedili Edith Piaf, Yves Montand, Sammy Davis Jr., teško ih je sve nabrojati – rekla je Tereza Kesovija u razgovoru sa Zlatkom Turkaljom.
Dodaj komentar