U ‘Skidajte se do kraja’ malo je tko vjerovao, a za ‘vruću’ scenu su imali samo jedan pokušaj…

Britanska crna komedija iz 1997. o grupi otpuštenih radnika čeličane koji odluče osnovati mušku striptiz točku postala je neočekivani globalni fenomen. “Skidajte se do kraja” (The Full Monty) nije samo nasmijao publiku diljem svijeta, već je s dirljivom iskrenošću progovorio o nezaposlenosti, muškom ponosu, depresiji i prijateljstvu. Večeras ga možete pogledati na Prvom programu HRT-a od 20.15. 

Put ovog malog filma s budžetom od svega 3,5 milijuna dolara do zarade veće od 250 milijuna i četiri nominacije za Oscara bio je gotovo jednako dramatičan i komičan kao i sama radnja. Bio je to projekt u koji gotovo nitko nije vjerovao, koji je zamalo završio izravno na videokasetama i čijem je uspjehu, ironično, možda pomogla i nacionalna tragedija.

Trnovit put do uspjeha 

Priča o nastanku filma počinje s producentom Ubertom Pasolinijem, kojemu je prijatelj predstavio nekoliko filmskih ideja, uključujući jednu o striperima koja je uključivala krijumčarenje droge. Pasolinija je zaintrigirao samo element skidanja za novac, a inspiriran filmom Kena Loacha “Riff-Raff”, počeo je razmišljati o tome što bi likovi iz radničke klase učinili da dođu do novca. Iako je razmatrao da angažira samog Loacha, želio je snimiti komediju koju će publika zaista ići gledati.

Scenarist Simon Beaufoy, i sam porijeklom iz Yorkshirea, savršeno je razumio tu viziju i napisao scenarij koji je istraživao muškost i promjenu uloge muškarca u društvu. No, put do financiranja bio je trnovit. Channel 4 Films, koji je uložio u razvoj scenarija, na kraju je odustao jer im se činio previše sličnim drugom projektu, filmu “Brassed Off”. Projekt je potom ponuđen holivudskim studijima, a mnogi američki direktori bili su potpuno zbunjeni naslovom, pitajući se tko je taj “Monty” u filmu.

Kaos na setu 

Snimanje je bilo jednako izazovno kao i pronalazak financija. Robert Carlyle, svježe nakon uspjeha filma “Trainspotting”, prihvatio je glavnu ulogu Gaza, no kasnije je priznao da je iskustvo bilo mučno. Snimalo se i po 18 sati dnevno, šest dana u tjednu, a sam Carlyle je bio uvjeren da će film biti potpuni promašaj.

U jednom intervjuu izjavio je kako je mislio da je cijeli projekt “hrpa je*enog sranja” i da je snimanje bilo “užasno”. Zanimljivo, on nije bio prvi izbor za ulogu. Producenti su prvo kontaktirali Nicholasa Lyndhursta, najpoznatijeg po ulozi Rodneya u seriji “Mućke”. Lyndhurst je ponudu glatko odbio.

​- U Northamptonu sam bio na probi, bio je tmuran dan, i nazvao me agent – ispričao je Lyndhurst te dodao: ‘Britanski film, malo novca, radnja u Sheffieldu, o muškim striptizetama… Rekao sam da ću preskočiti. Ne žalim zbog toga’. 

Njegovo odbijanje otvorilo je vrata Carlyleu, čija je izvedba postala srce filma, unatoč njegovom osobnom preziru prema projektu tijekom produkcije.

Jedan pokušaj i boca viskija

Vrhunac filma, završna scena u kojoj se šestorka skida “do kraja”, snimljena je otprilike na pola rasporeda kako bi se izbjeglo nakupljanje napetosti. Redatelj Peter Cattaneo obećao je glumcima da će scenu potpune golotinje snimiti iz samo jednog pokušaja, što je bio ključan uvjet da uopće pristanu.

Kako bi smirio živce glumaca, ali i publike koju su činile stotine studentica unovačenih s lokalnog sveučilišta, na setu je bilo dosta alkohola. Hugo Speer, koji je glumio Guya, opisao je scenu kao “potpuno ludilo”.

​- Svi smo bili iza pozornice, vrlo, vrlo nervozni – ispričao je snimatelj John de Borman.

– Svi su mi prilazili i govorili: “Imaš je*eno jedan pokušaj! Neću ovo raditi više puta pred svim tim ženama.” – objasnio je. 

Nakon što je ključni kadar snimljen, s kamerom postavljenom iza glumaca kako bi se vidjela samo njihova gola leđa, većina je pobjegla s pozornice. Svi osim Roberta Carlylea. On je, na iznenađenje cijele ekipe, ostao stajati potpuno gol pred 800 žena dobrih 60 sekundi prije nego što se polako povukao. Prema detaljima sa snimanja, bio je to trenutak nevjerojatne hrabrosti koji je zadivio sve prisutne.

Morali snimati nove scene 

Prva verzija montiranog filma bila je toliko loša da su šefovi studija 20th Century Fox ozbiljno razmatrali da otkažu kino distribuciju i film izdaju izravno na videu. Prema Carlyleovim riječima, projekt su spasili producent Uberto Pasolini i montažer Nick Moore, koji su ustrajali na dodatnom radu. Iako je film spašen u montaži, ispostavilo se da je prekratak, pa je ekipa pozvana na dosnimavanje nekoliko mjeseci kasnije. No, kako je Carlyle već radio na drugom filmu, nije mogao sudjelovati, zbog čega ga nema u sceni montaže vježbanja.

Kad je film konačno stigao u kina, uspjeh je bio trenutan i golem, ali ne bez prepreka. Američka publika nije razumjela ni naslov ni velik dio britanskog slenga, pa su neka kina čak dijelila letke s prijevodima izraza iz sheffieldskog dijalekta. Unatoč svemu, film je postao globalni hit, zaradio četiri nominacije za Oscara, uključujući onu za najbolji film, a Anne Dudley osvojila je zlatni kipić za najbolju originalnu glazbu.

Uspjeh u sjeni nacionalne tragedije

“Skidajte se do kraja” premijerno je prikazan u Ujedinjenom Kraljevstvu 29. kolovoza 1997., samo dva dana prije tragične smrti princeze Diane. Dok je nacija tugovala, dogodilo se nešto neobično. Dok su prihodi svih ostalih filmova drastično pali, publika je hrlila gledati priču o nezaposlenim striperima. Mnogi analitičari vjeruju da je film, sa svojim humorom i optimizmom, postao svojevrsni ispušni ventil i bijeg od tuge koja je obuzela zemlju. 

*uz korištenje AI-ja