Sonja Pernjaković |
- Zorica Marković je odrasla u selu Tubići, gde je provela bezbrižno detinjstvo.
- Nakon smrti roditelja, brata i sestre, teško joj je da odlazi u rodni kraj zbog praznine koju oseća.
Pevačica Zorica Marković odrasla je u selu Tubići, gde je provela svoje bezbrižno detinjstvo. Ipak, iako ne krije da joj rodni kraj i te kako nedostaje, priznaje da su na njenom srcu ostali duboki ožiljci zbog kojih joj danas veoma teško pada odlazak u rodni kraj.
Zorica Makrović je jednom prilikom iskreno govorila o bolu koji oseća nakon smrti svojih najmilijih:
– Netaknuta priroda, čista voda, vazduh, domaća hrana, zdrava, sve mi to nedostaje. Odem ja naravno, ali priznajem, od kako su mama i tata preminuli, brati i sestra, malo mi je teško da odem.
Kako objašnjava, u Tubićima i dalje ima porodicu i rodbinu, ali praznina koju oseća u roditeljskom domu za nju je nepremostiva:
– Mislim, naravno imam ja tamo brata, snaju, imam dosta rodbine i njihove porodice, ali neka praznina i nekako, tamo gde sam mamu tog dana, tog jutra našla kada je preminula, ja u tu kuću više nisam mogla da uđem.
Meštani sela Tubići imaju samo reči hvale za pevačicu, a jedna njena komšinica otkrila je koliko je Zorica zapravo bila privržena porodici, a posebno pokojnoj majci:
– Njena majka je disala za nju, ona ima još te dece, ali kako je ona, valjda tamo daleko i baš je volela, baš je volela nju, zato što je retko viđala i kada joj je bila starija majka, ona je išla njoj tamo i bila sa njom. Mnogo su je voleli i ona i otac.
Zorica nikada nije krila koliko je ponosna na svoje roditelje, a ulogu svoje majke u svom životu i vaspitanju smatra neprocenjivom o čemu je i sama govorila u emisiji “Metar moga sela”:
– Ona nas je napustila u 74. godini i tata u 86. godini, iako je imao hiljadu nekih mana zdravstanih i problema, eto i to sam nešto od njega nasledila, a od mame sve drugo. Naravno bili su oboje, za mene, najbolji na svetu, kao i cela familija. Ima nas mnogo, ali od majke, ono što mi je najdraže, po čemu je ja pamtim, i upravo sve ovo u životu što sam ja uspela i prenela na moje sinove, to je nešto što nema cenu, a to je budi dobar čovek, nemoj nikome ništa loše da misliš, pomozi kad god možeš, kome možeš. Čuvaj obraz i čast i poštenje, rad, red, disciplina. Pa nek’ sam i pedest posto toga zadržala, naravno, vremena se menjaju, ja sam učestvovala u raznih formatima i svuda me je bilo gde ljudi izazovu nešto što je bespotrebno, ali no to me ne zanima suština moje ličnosti je da ja jesam kopija moje majke, kažem fizionomija oca, a sve druge i mane i vrline, niko nije savršen, pa ni oni nisu bili, naravno, ali na nju sam.
Iako se kroz život suočavala sa raznim iskušenjima i izazovima u javnosti, Zorica ističe da joj je lik njene majke uvek zvezda vodilja koja je drži na pravom putu i štiti od nemoralnih stvari:
– Uvek mi je ona pred očima. Kad god me nešto ponese, da poletim, da nemam kontrolu, iskušenja u životu, je l’, samo mi se stvori njen lik sa maramom. Kad je onako namešta, pa je ovako veže. I sve mi je… da, zaplakaću, ali evo, potrudiću se da zaustavim suze. Sve prestaje da važi, zato meni avioni, kamioni i druge stvari nemoralne, mogu ljudi svašta da kažu ali to ne mogu da mi pripišu, ja k***a nikada nisam bila.
Uprkos velikom bolu i praznini koji je dočekaju svaki put kada se vrati kući, Zorica ostaje duboko zahvalna na korenima i vaspitanju koje nosi iz svojih rodnih Tubića.
Pevač posle mnogo godina otkrio istinu o odnosu sa Zoricom Marković




Dodaj komentar