
Hrvatska filmska scena ostala je bez originalnog i višestruko nagrađivanog filmskog i televizijskog autora Zdravka Mustaća, koji je preminuo u Privlaci, desetak dana pre svog 65. rođendana. Vest o njegovoj smrti saopštio je Hrvatski filmski savez.
Mustać je svoje filmsko stvaralaštvo započeo početkom osamdesetih godina, kada je postao jedan od najznačajnijih autora takozvane “četvrte generacije” Kino-kluba Split. Tokom bogate karijere radio je kratke eksperimentalne, dokumentarne i igrane filmove, dok se među njegovim značajnijim dužim ostvarenjima izdvajaju dugometražni igrani film “Blizine” iz 2009. godine i srednjemetražni dokumentarni film “Martinac” iz 2015. godine, posvećen njegovom splitskom mentoru Ivanu Martincu.
U alternativnim filmskim krugovima i među prijateljima, Mustać je bio poznat kao veliki filmofil, dok je u hrvatskoj kinematografiji ostao upamćen kao osebujan i višestruko nagrađivan profesionalni filmski i televizijski autor. Nikada se, kako se navodi, nije odricao svojih početaka u amaterskom filmu, ali isto tako nije pristajao da filmove radi po svaku cenu.
Odrastao je u Privlaci i Zadru, a početkom osamdesetih godina upisao je studije prava u Splitu. Ipak, ljubav prema filmskim klasicima i alternativnoj filmskoj kulturi, koju je u tadašnjem lokalnom kino-klubu promovisao Ivan Martinac, bila je jača od akademskih “perspektiva”. Umesto pravnika, Mustać je tako postao jedan od najvažnijih autora takozvane “četvrte generacije” Kino-kluba Split, zajedno sa B. Poljakom, Ž. Batinovićem, D. Štambukom, L. Bezićem i drugima.
Od početka osamdesetih snimao je zapažene kratke filmove, koji su se kretali od lirsko-poetskih do strukturalno-konceptualnih ostvarenja. Bio je i jedan od retkih autora svoje generacije koji je uspešno prešao sa analognih, celuloidnih formata na elektronske.
“Početkom posvema produkcijski kriznih 1990-ih nametnuo se kao jedan od najzanimljivijih videoautora radom Bouquet (1996), realiziran u Autorskom studiju – fotografija, film, video. Njime je zaradio i jedan od ukupno tri osvojena Oktavijana na Danima hrvatskoga filma, zaključno s kratkim igranim Nigredom (2001), svojim prvim profesionalnim filmom u produkciji Hrvatskog filmskog saveza i Vere Robić Škarice, a u snimateljskoj suradnji s klupskim kolegom B. Poljakom, s kojima nastavlja suradnju sve do 2016. na nizu kratkih eksperimentalnih, dokumentarnih, igranih i rodovski hibridnih filmova, surađujući i s dokumentarnim programom Hrvatske radiotelevizije. S obzirom na duljinu, svojevrsne su iznimke u Mustaćevu opusu cjelovečernji igrani film Blizine (2009), snimljen u jednom jedinom prostoru (lift) i srednjemetražni dokumentarac Martinac (2015) – konceptualna posveta svom splitskom mentoru kojom je zatvoren puni krug Mustaćeva strastvenog života u filmu i za film, potvrđen i njegovim članstvom u Društvu hrvatskih filmskih autora i producenata”, stoji u saopštenju Hrvatskog filmskog saveza.
Mustaćev odlazak predstavlja veliki gubitak za hrvatsku filmsku scenu, posebno za alternativnu i nezavisnu filmsku produkciju kojoj je tokom višedecenijskog rada ostao veran.




Dodaj komentar