- Vahidin Prelić je započeo karijeru u rodnoj Sjenici, gde je još u školskim danima otkrio svoju strast prema glumi.
- Iako je upisao ekonomiju u Prištini, shvatio je da ga ta oblast ne ispunjava i nakon dve godine prešao je na Akademiju umetnosti.
Poznati glumac Vahidin Prelić svoje prve korake načinio je u rodnoj Sjenici, gradu u kome je stekao i osnovno obrazovanje. Još tokom najranijih školskih dana u njemu se probudila strast prema glumačkom pozivu, o čemu je kasnije svedočio sa velikom nostalgijom i uverenjem da je scena bila njegov predodređeni put:
“Moj pokojni učitelj nam je zadao temu ‘Šta ću biti kada porastem’. Napisao sam da ću biti glumac. Gomila dece je o tome sanjala, ali ja sam baš to iskreno želeo i hteo. Ipak, zbog nekih drugih okolnosti upisao sam ekonomiju u Prištini. Na tom fakultetu sam bio dve godine, a onda sam napustio, i 1995. godine upisao Akademiju.”
“Ekonomiju nikad nisam završio i ne bih je nikad ni završio, jer me nije interesovala. Film me je uvek interesovao, televizija manje, mada je televizija sve više u ekspanziji. Postala je jača od filmskog platna. Pozorište sam zavoleo nekako usput. Pozorište mi je bilo interesantno, jer ima puno toga što može, a ne može neki drugi mediji, pa čak ni književnost.”
“Pozorište ima neki svoj jezik i nadam se da će ga to održati. Ima direktan kontakt sa publikom. Ova globalizacija, globalni trendovi i u filmu i u pozorištu, kao i neki novi žanr pokušavaju da sebe nametnu, da budu ‘in’. Ali, to se vremenom iskristališe”, rekao je Vahidin svojevremeno za jedan domaći nedeljnik.
Prekretnica: Odustajanje od ekonomije i povratak umetnosti
Iako su ga životne prilike nakratko skrenule ka ekonomskim naukama u Prištini, bilo je jasno da kancelarijski svet i brojevi ne mogu nadjačati njegovu iskrenu kreativnu prirodu. Prekid tih studija nakon dve godine i upisivanje glumačke akademije sredinom devedesetih predstavljali su presudan korak ka onome za šta se pripremao još od školskog sastava.
Pogled na film, televiziju i magiju pozorišnih dasaka
Kroz umetnički razvoj, Prelić je izgradio specifičan odnos prema različitim medijima. Dok je sedma umetnost od samog početka imala posebno mesto u njegovim interesovanjima, teatar je zauzeo ključnu ulogu zahvaljujući svojoj neposrednosti i energiji koja se razmenjuje u živom kontaktu sa publikom. Uprkos brzim promenama, tehnološkom usponu televizije i prolaznim globalnim trendovima koji oblikuju savremenu produkciju, Prelić ostaje uveren u trajnost prave pozorišne magije koja ima sopstveni, nezamenljiv umetnički izraz.




Dodaj komentar