Vida Skerk (26) ponovno je na slavnom festivalu: U Cannesu je dojam kaosa, ali organiziranog

Osjećaj je super, biti dvaput na La Cinef u Cannesu je iznimno rijetko, tako da uopće to nisam očekivala. Nisam se usudila ni nadati tome. Još sam u šoku, ali i iznimno sretna, javila nam se iz Cannesa sa slavnog filmskog festivala Vida Skerk (26).

Riječ je o selekciji za najprominentnije mlade filmaše. U tom programu kratkometražnih filmova prošle je godine bila s filmom “Eter“, a ove s “Left Behind, Still Standing“, odnosno “Odbačeni, a uspravni”. To je ujedno i njezin diplomski rad na uglednoj filmskoj akademiji National Film and Television School u Londonu. Ovo shvaća i kao svojevrsnu nagradu…

– Cannes je iznimno inspirativan festival, a ovo je, iako imamo puno obaveza, predivno iskustvo. Na neki način imaš osjećaj da si u centru filmske industrije. Veselim se projekciji svojega filma, ona će biti u utorak u 14.30 sati – rekla je Vida.

Obaveza je puno, sastanci s drugim režiserima, producentima, distributerima, pa medijske obaveze…

– Čini mi se da ne mogu napraviti sve što isplaniram. Za to bih trebala dvojnika i asistenta. Ako ne paziš, ovo je festival koji te vrlo lako ‘pojede’. Vrlo je intenzivno – objašnjava nam Vida Skerk pa nastavlja:

– Ponekad zna biti jako stresno, a cijeli taj glamur i showbusiness još više pridonose tom osjećaju kaotičnosti. Ali vrlo organizirane kaotičnosti. Sve je sjajno posloženo i sve funkcionira.

Normalno je ovih dana susresti “face” iz filmske industrije. No, kaže nam Vida, više nije toliko fascinirana njima.

– Što više sam u ovoj industriji to više shvaćam da su i te zvijezde ljudska bića kao i mi. Nisu oni neki polubogovi, nemam osjećaj da mi se tresu koljena ako vidim poznatu glumicu. No i dalje me jako razveseli ako vidim nekoga čiji rad cijenim. Zabavan je i taj crveni tepih, a tu su, onda, zapravo, dva lica Cannesa. Jedno je ta golema ljubav prema filmskoj umjetnosti, fokus prema novim filmovima i pričama, filmskim izražajima, a drugo je showbusiness. Ta druga strana mi malo ide na živce.

Vida Skerk ispričala nam je i o filmu koji će danas prikazati na festivalu.

– Moj je film o pronalaženju solidarnosti u teškim okolnostima. Priča prati migranticu Moranu koja radi na zatvaranju čeličane u malom engleskom gradu. Jedne noći ta čeličana magično oživi te se u tom trenutku Morana mora suočiti s nestabilnošću vlastite egzistencije kao migrantica u Engleskoj, jer nije u stalnom radnom odnosu.

Rekla nam je nešto i o budućnosti.

– Htjeli bih ovaj film raditi i na dugi metar, u početnim sam fazama razvijanja. Ne želim karijeru nacionalno obilježiti. To što sam snimila ovaj u Engleskoj, ne znači da tamo želim ostati, dapače. Želim karijeru razvijati međunarodno, između Engleske i naše regije, pogotovo Hrvatske. Ja sam polu Hrvatica i polu Slovenka, a rođena sam u Italiji pa sam i Talijanka, tako da pokrivam cijelo to naše područje – rekla je Vida Skerk.