
Saksije, kablovi i milionski beton u Surčinu: Kako će prvi bašta-stadion na svetu ugostiti finale Lige Evrope dok šetači piju kafu među prstenovima
Dok domaći ljubitelji fudbala već decenijama lome zube na oronulim betonskim tribinama prvoligaških terena i mole boga da krov ne prokišnjava na prvoj jačoj jesenjoj kiši, u surčinskom blatu niče vizionarsko čudo arhitekture koje će dokazati da smo lideri u svemu, pa čak i u gajenju zelenila na visećim fasadama. Kako prenosi portal Sportal, radovi na Nacionalnom stadionu uveliko napreduju punom parom, pa se na prostoru između petlje Surčin-jug i Ostružnice već jasno ocrtavaju konture budućeg giganta vrednog stotine miliona evra, koji je pre nego što je uopšte dobio travnatu podlogu uspeo da obezbedi domaćinstvo finala Lige Evrope 2029. godine. Sa kapacitetom od čak 52.000 mesta i ukupnim obuhvatom kompleksa koji se prostire na neverovatnih 114 hektara, ovaj sportski kolos priprema se da zablista pred očima celog sveta tačno pred manifestaciju EXPO, donoseći standarde koje prosečan srpski navijač do sada nije mogao ni da zamisli.

Katar, kontejneri i španski prstenovi sa visibabama
Za ovaj futuristički poduhvat angažovan je čuveni španski arhitektonski studio „Fenvik Iribaren“, poznat po tome što je u Kataru za potrebe Mundijala sklapao stadion od transportnih kontejnera, dok je za beogradsku ravnicu osmislio nešto sasvim neviđeno pod radnim nazivom prvi svetski „Bašta stadion“. Prema planovima koje je analizirao španski portal „Metalokus“, kružna konstrukcija stadiona biće opasana sa četiri masivna prstena pričvršćena specijalnim kablovima, na kojima će visiti raskošne baštenske površine kako bi se stvorio privid da se u Surčinu igra fudbal usred netaknute prašume. Dok se zlobnici pitaju ko će na promaji i vetrometini zalivati te viseće saksije i orezivati ukrasno žbunje iznad korner-zastavice, projektanti uveravaju javnost da je reč o vrhunskoj energetskoj efikasnosti i ekološkom rešenju koje će ponosno stajati rame uz rame sa najskupljim svetskim arenama.
Kafići, šetači i 365 dana trošenja budžeta
Kako megalomanski objekat ne bi zjapio prazan u pauzama između dva gostovanja Lihtenštajna ili Andore, genijalni plan predviđa da stadion živi punim plućima svih 365 dana u godini kroz pešačke zone, restorane, kafiće i prostore za slobodno vreme. Sa obezbeđenih 4.500 parking-mesta i sertifikatom elitne UEFA četvrte kategorije, Surčinsko polje će umesto kukuruza postati epicentar evropskog turizma gde će slučajni prolaznici moći da ispijaju kapućino dok posmatraju održive fasade i dive se modernoj komercijalnoj osetljivosti. Ostaje samo da sačekamo presecanje crvene vrpce sledeće godine i vidimo hoće li domaći fudbaleri uspeti da podignu kvalitet svoje igre na nivo ove španske hortikulture, ili će viseće bašte na kraju poslužiti samo kao savršena hladovina za beg od realnosti na terenu.




Dodaj komentar