Vjerovali ili ne: Ljudi su bježali od njega jer ga je sedam puta udario grom, a njegova žena je pogođena dok je on stajao pored nje

Oglasi – Advertisemenet

Roy Sullivan trideset šest godina proveo je kao čuvar u nacionalnom parku Shenandoah u američkoj državi Virginiji. Trideset šest godina planinskih staza, osmatračnica i oluja koje u tom dijelu Sjedinjenih Država dolaze gotovo redovno. Nitko od njegovih kolega nije mogao ni zamisliti da će upravo taj čovjek postati jedan od najneobičnijih slučajeva u historiji medicine i statistike — čovjek kojeg je grom pogodio sedam puta, i koji je svih sedam puta preživio.

Oglasi – Advertisement

Roy Sullivan rođen je 1912. godine u okrugu Greene u Virginiji, a posao čuvara u Shenandoahu započeo je sredinom tridesetih godina. Između 1942. i 1977. godine, grom ga je pogodio ukupno sedam puta. Guinnessova knjiga rekorda i danas ga vodi kao osobu koju je grom pogodio više puta nego bilo koga drugog u zabilježenoj historiji – rekord koji stoji već skoro pedeset godina.

Prvi udar dogodio se u aprilu 1942. godine. Sullivan se sklonio od oluje u tek sagrađenu osmatračnicu za požare, koja tada još nije imala gromobran. Toranj je pogođen sedam ili osam puta, a Sullivan je kasnije opisivao kako je vatra doslovno skakala po prostoriji. Kada je istrčao van, grom ga je pogodio svega nekoliko koraka od vrata. Opekao je nogu i izgubio nokat na palcu.

Drugi udar uslijedio je tek 1969. godine, dok je vozio službeno vozilo kroz park. Grom je udario u drveće pored puta, a zatim preskočio kroz otvoren prozor vozila. Sullivan je ostao bez svijesti, opekao obrve i uništio ručni sat.

Godinu dana kasnije, u julu 1970., pogođen je dok se nalazio u vlastitom dvorištu – ovoga puta opekao je lijevo rame. U aprilu 1972. bio je u stražarskoj kućici na poslu kada mu je grom zapalio kosu, a u augustu 1973., ponovo u vozilu, kosa mu se zapalila po drugi put, uz opekotine na nogama.

Šesti udar dogodio se 1976. godine, kada je povrijedio gležanj, a posljednji, sedmi, zabilježen je 25. juna 1977. godine, dok je pecao.

Sve slučajeve dokumentirao je upravnik parka, što je slučaj i danas čini jedinim potpuno potvrđenim primjerom te vrste u svijetu. Sullivan je, uz to, tvrdio da ga je grom pogodio i kao dijete, dok je ocu pomagao u žetvi, ali taj događaj nikada nije mogao biti nezavisno potvrđen jer tada nije bilo drugih svjedoka.

Statistički gledano, radi se o nevjerovatnom nizu okolnosti. Vjerovatnoća da čovjeka grom pogodi jednom u životu procjenjuje se na otprilike jedan prema petnaest hiljada. Već kod dva udara ta se vjerovatnoća penje na jedan prema devet miliona, dok za sedam udara brojka postaje toliko mala da praktično gubi smisao. Ono što slučaj čini nešto manje nevjerovatnim jest priroda njegovog posla – decenijama provedene na otvorenom, u planinskom području gdje su ljetne oluje česta pojava, često na povišenim i izloženim mjestima.

Rekord mu je, međutim, donio i teret koji nije tražio. Prema onome što je sam govorio, poznanici bi se udaljavali od njega čim bi se nebo naoblačilo, iz straha da bi grom mogao pogoditi i njih ako se nađu u njegovoj blizini. Ta vrsta socijalne izolacije pratila ga je u sredini u kojoj je proveo cijeli život. Posebno upečatljiv detalj vezan je za njegovu suprugu, koja je jednom prilikom, dok je vješala veš u dvorištu, također bila pogođena gromom – u trenutku kada je Sullivan izašao da joj pomogne.

Roy Sullivan umro je 1983. godine, u sedamdeset prvoj godini života. Dva njegova šešira, oba s vidljivim opekotinama na obodu, i danas se čuvaju u Guinnessovim izložbenim prostorima kao materijalni dokaz priče koja i skoro pola vijeka kasnije zvuči kao izmišljena.