Sonja Pernjaković |
- Sudbinski susret sa sadašnjom suprugom Zoranom dogodio se slučajno na tramvajskoj stanici
Voditelj Žika Nikolić, prilikom gostovanja u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” koja se emituje večeras u 22 sata na Blic televiziji, otvorio je dušu o privatnom životu, razvodu, ali i sudbonosnom susretu sa sadašnjom suprugom Zoranom.
Žika Nikolić se u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” prisetio kako je sve počelo sa devojkom iz susednog mesta.
– Nisam u školi imao… Bilo je simpatija nekih, ali ja sam tada… Ja sam tetreb kad je ljubav u pitanju. Ja sam se zaljubio u jednu devojčicu, moju komšinicu poreklom iz susednog sela Vučja. Ona je bila tada gimnazijalka i to u Kraljevu i ja sam silne pare potrošio tada da odem da se vidim s njom. Prva žena koju sam ja zavoleo, ja sam oženio i gotovo.
Iz tog braka dobili su ćerku, ali je nakon godina zajedničkog života došlo do razlaza, i to u trenutku kada su već rešili stambeno pitanje.
– Ona je u drugom srećnom braku, kao i ja. Mi smo se i razišli, računam ljudski, kako treba. Nešto je kvrcnulo da ne ispravljamo mi šta je, krive drine nego da idemo dalje. Život se nastavlja i kad je bilo, je jer mi smo sve rešili Slavice sve smo rešili, dobio sam stan od Radio Beograda. Skućili se, ćerka velika skoro 16 godina i računaš sve je to sređeno da sad uživaš i nešto se desi. Ali sam ja onda odlučio kad se to već desilo, ćerka je rekla da će sa majkom, ja sam izašao iz kuće, iz tog stana i dobro sam uradio jer sam se brzo snašao. Brzo sam se ponovo skućio, našao drugu ženu…
Sudbinski susret
Prvi susret sa Zoranom odigrao se sasvim slučajno, na stanici kod nekadašnje glavne železničke stanice u Beogradu.
– Ja sam došao iz Jasikovice tog dana. Radim “Poselo” na Kalemegdanu menjam kolegu koji je otišao na odmor, ne pada mi na pamet ništa. Došao da odradim taj posao i čekam neki tramvaj na tadašnjoj glavnoj železničkoj stanici da odem do Kalemegdana. Ne nailazi tramvaj nikako na tu stranu, ali ide neka devetka sa Novog Beograda i otvaraju se vrata, izlazi jedna crnka u miniću, prugasti komplet. I ne mogu da verujem šta se događa, mozak mi se mrači. Ona siđe s tog tramvaja, cape pe, cap pe, ode negde i ništa. Ja čitam novine, da prekratim vreme, posle toga, dva minuta, mene pita neko koji tramvaj ide za Kalemegdan, pogledam ovako, vidim ona, ja se sledim i ništa nisam rekao. Ništa. Ona me pogleda ovako i ode i ja sad čekam taj tramvaj, tramvaj ne dolazi. Ja onda uz Balkansku odem na Terazije i nekim trolejbusom odem na Kalemegdan.
Petnaest minuta kasnije, ponovo ju je ugledao na Kalemegdanu i ostao zatečen.
– Ulazim na košarkaški stadion Crvene zvezde gde se to događa i u kafani tamo pogledam ne mogu da verujem ona sa nekom drugaricom sedi u toj kafani. Pa ja ne mogu da verujem. I ja se sad oslobodio i kažem otkud ti to, ma nemoj, otkud ti, ovo ono. Tako mi počnemo. To se posle 15 minuta desi na Kalemegdanu. Tu je bio moj veliki prijatelj Miodrag Popović koji je kompozitor i veoma popularan i dosta je radio i ja kažem njemu slušaj ja imam neki posao, a ti sedi kod ove dve počasti ih lepo i nemoj slučajno da si ti ili one otišle dok ja ne završim. Ja stvarno odradim i oni me sačekaju i tako je to počelo – priča Žika.




Dodaj komentar