- Za jubilarnih 300 izvođenja predstave „Korešpondencija“, kolege su ga fizički dovele na scenu, gde je igrao s jednim plućnim krilom.
- Posle predstave kolege su u tišini podelile trenutak sa čašicom pića, što je bio njihov tihi oproštaj.
Ljubav Danila Bate Stojkovića prema glumi bila je jača od teške bolesti, pa je i tokom svojih poslednjih dana iz bolničke postelje odlazio pravo na scenu. O njegovoj neverovatnoj i nadljudskoj istrajnosti svedoče dirljive uspomene onih koji su sa njim delili pozorišni život.
Njegov kolega Milan Caci Mihajlović opisao je potresne detalje sa jubilarne, 300. predstave „Korešpondencija“. Ispričao je da su Batino iznureno telo morali da drže pisac Duško Kovačević i inspicijent, koji su ga i fizički doneli na pozornicu. Iako je nastupao sa samo jednim plućnim krilom, Bata je svoju ulogu izneo maestralno i „u dahu“.
Taj ogroman napor obeležen je tiho, čašicom viljamovke nakon predstave. Caci se kasnije sećao fotografije na kojoj sede uz piće i cigaretu, shvativši sa vremenske distance da je taj trenutak zapravo bio njihov dirljiv i tihi rastanak.
Predskazanje Duška Kovačevića i Batine reči
Batin prijatelj i pisac Duško Kovačević jednom prilikom mu je u svom stilu prorekao da će umreti upravo na sceni.
Bata se sa tom idejom često i rado šalio, nazivajući takav kraj „velikom počašću“. U svom prepoznatljivom maniru, umeo je da prekori kolege koje bi na probu došle malo bolesne, govoreći im da bi smrt na sceni bila nepravedna privilegija:
„A, ne može, ti bi da umreš na sceni. To bi bila velika čast! I još da nam nabije kompleks. On da umre, a mi da se provučemo!”




Dodaj komentar