radiobalkanfox
Film “Utrka života” redatelja Rona Howarda nije samo film o utrkama; to je napeta drama o jednom od najvećih rivalstava u povijesti sporta. Priča o karizmatičnom britanskom playboyu Jamesu Huntu i proračunatom austrijskom geniju Nikiju Laudi oživjela je zlatno i smrtonosno doba Formule 1 sedamdesetih, prikazujući sudar dvaju potpuno različitih svjetova, filozofija i karaktera, čiji je odnos kulminirao u dramatičnoj sezoni 1976. godine. Večeras se prikazuje na Prvom programu HRT-a od 21.10.
Hemsworth kao Hunt i Bruhl kao Lauda
Na jednoj strani bio je James Hunt, kojeg je utjelovio Chris Hemsworth – arhetip rock zvijezde za volanom. Živio je brzo, često se pojavljivao u trapericama na sponzorskim događajima i, kako film prikazuje, na pitanje o svojoj prednosti pred kamerama odgovorio s: “Velika jaja.” S druge strane stajao je Niki Lauda (Daniel Brühl), metodični vozač nadimka “Štakor” zbog istaknutih zuba, koji je utrke tretirao kao znanost. Dok je Hunt jurio za adrenalinom i ženama (tvrdio je da je spavao s više od pet tisuća žena), Lauda je proračunavao rizik, tvrdeći da je 20 posto šanse za smrt u svakoj utrci prihvatljivo, ali ništa više od toga.
Iako ih film prikazuje kao ljute neprijatelje od samog početka, stvarni odnos Hunta i Laude bio je znatno kompleksniji. Bili su prijatelji i cimeri u Londonu prije nego što su postali glavni suparnici u Formuli 1. Njihovo rivalstvo na stazi bilo je žestoko, ali ispod svega tinjalo je duboko uzajamno poštovanje.
Brühlova preobrazba u Laudu
Jedan od ključeva uspjeha filma leži u nevjerojatnoj izvedbi Daniela Brühla, koji je uspio uhvatiti ne samo Laudin austrijski naglasak, već i njegovu oštru, nefiltriranu osobnost. Priprema za ulogu bila je intenzivna, a ključan je bio susret sa samim Laudom. Brühl se prisjetio njihovog prvog telefonskog razgovora, koji je savršeno oslikao Laudin karakter.
​- Pretpostavljam da se sada moramo naći… – rekao je Lauda bez ikakve diplomacije. – OK, dođi u Beč. Ponesi samo ručnu prtljagu, za slučaj da se ne svidimo jedan drugome pa da možeš odje*ati!
Srećom, Brühl je u Beču morao kupiti dodatnu prtljagu jer je ostao dulje od očekivanog. Lauda mu je otvorio vrata svijeta Formule 1, upoznao ga s vozačima poput Sebastiana Vettela i Nice Rosberga te mu omogućio pristup Mercedesovom boksu. Ta izravnost bila je Laudin zaštitni znak. Brühl je čak tražio od njega popis “lijepih uvreda” kako bi dijalog u filmu bio što autentičniji. Lauda je bio opsjednut detaljima. Kada je vidio prve snimke, nazvao je Brühla rano ujutro.
​- Da, dobro je, dobro! Ali prsten je s*anje. Vjenčani prsten… nemoj ga više nositi. Reci kostimografima da ga se riješe! Nikad ga nisam nosio.
Plamen Nürburgringa i čudo oporavka
Središnji i najpotresniji trenutak filma je stravična nesreća 1. kolovoza 1976. na stazi Nürburgring, poznatoj kao “Zeleni pakao”. Uoči utrke, Lauda je, kao glasnogovornik za sigurnost vozača, pokušao organizirati bojkot zbog opasnih uvjeta, no preglasan je za samo jedan glas. Na stazi koja je već odnijela više od 50 života, njegov Ferrari je izletio, udario u ogradu i zapalio se. Lauda je bio zarobljen u plamtećem bolidu gotovo minutu prije nego što su ga kolege vozači uspjeli izvući. Zadobio je teške opekline glave, lica i ruku te, što je bilo još opasnije, udahnuo otrovne plinove koji su mu spržili pluća.
U bolnici je pao u komu, a liječnici su bili toliko pesimistični da su pozvali svećenika da mu udijeli posljednju pomast. Sam Lauda se prisjećao borbe za život: “Čujete zvukove, glasove i samo se pokušavate koncentrirati na ono što govore, pokušavate održati mozak aktivnim kako bi se tijelo borilo protiv bolesti… I tako sam preživio.”
Samo šest tjedana kasnije, još uvijek s krvavim zavojima na glavi, Lauda se vratio utrkama na Velikoj nagradi Italije u Monzi, završivši na nevjerojatnom četvrtom mjestu. Brühl, koji je scenu nesreće snimao na točnoj lokaciji gdje se dogodila, opisao je to kao intenzivno i čudno iskustvo. Posebno su teške bile scene u bolnici.
​- Bilo je ružno. Morao sam pojesti komadić kruha kako bi cijev mogla ući dublje. Nije bilo ugodno, ali mi je pomoglo shvatiti taj užasan trenutak – rekao je Brühl o snimanju scene isisavanja tekućine iz pluća.
Filmska sloboda i stvarni događaji
Iako je “Utrka života” vjerno prikazala duh vremena i suštinu rivalstva, scenarist Peter Morgan uzeo je određene slobode. Odluka Laude da odustane od posljednje utrke sezone u Japanu zbog monsunske kiše u filmu je prikazana kao emotivni trenutak vezan za njegovu suprugu. U stvarnosti, odluka je bila pragmatična: zbog oštećenja suznih kanala u nesreći, nije mogao normalno treptati, a kiša mu je potpuno onemogućila vidljivost, čineći nastavak utrke samoubojstvom. Tim je odustajanjem predao naslov prvaka Huntu za samo jedan bod.
Sam Hunt je kasnije izjavio: “Žao mi je Nikija… Volio bih da smo mogli podijeliti naslov.” No, Lauda se vratio i osvojio prvenstvo već sljedeće, 1977. godine, te ponovno 1984.
Film je također primljen s oduševljenjem u svijetu Formule 1. Kada je prikazan vozačima i čelnicima na Nürburgringu, dobio je ovacije, što je bilo veliko olakšanje za redatelja Rona Howarda. To je bila potvrda da su uspjeli uhvatiti ne samo dramu, već i tehničku preciznost i opasnost sporta koji je u to doba svake sezone odnosio živote.
Niki Lauda preminuo je u svibnju 2019. godine.
Dodaj komentar