Dafina Dostanić |
- Istaknuta je njegova skromna humanost, poput pomoći kolegama u nevolji bez želje za javnom pohvalom.
- Milša predsedava žirijem za nagradu koja nosi Markovo ime i ističe bogatstvo mladih glumačkih talenata danas.
Milica Milša se prisetila saradnje i prijateljstva sa pokojnim Markom Živićem. Ona je sa setom pričala o umetniku i zajedničkim ulogama.
Milica Miliša je rekla koliko je on bio divan čovek.
„Marko je bio, pre svega, dobar čovek, divan glumac i niko nije mogao tako živopisno da igra uloge i dočara likove da ga svi apsolutno obožavaju. Nikada vam se nije desilo da možete nešto da popijete ili pojedete kada je Marko tu, a da on to ne plati. Bio je čovek koji je, kada je bila sistematizacija u pozorištu i kada je jedan naš fantastični rekviziter zbog nedostatka određenog stepena obrazovanja nažalost dobio otkaz, potpuno tiho i bez hvalisanja platio njegovu večernju školu. Taj čovek je završio školu i dan-danas je naš rekviziter.“
„On je jednostavno bio topao čovek koji se svima obraćao sa toplom ljudskom toplinom.“
Zajednički rad i pozorišne anegdote
„Imala sam sreću da igram i u serijama s njim, i u našem Beogradskom dramskom pozorištu. Radili smo zajedno jednu dečiju predstavu koja je bila izuzetno zanimljiva i urnebesna, a koju je režirao Marko Jovičić. On je igrao direktora i bilo je urnebesno šta nam je sve radio- rekla je ona i dodala:
„U pitanju su komedije „Prizori iz bračnog života“ i „Hotel sa sedam zvezdica“. U pozorištu smo takođe igrali zajedno, a poslednje što smo radili bila je predstava „Čovek zver vrlina“. Pre samog početka te predstave, Marko i ja smo morali da uđemo na scenu i legnemo u krevet, pošto predstava počinje tako što se mi budimo. Tako bismo uvek ležali ispod pokrivača nekih 15 do 20 minuta pre početka. Šta drugo da radite nego da pričate? Tu smo se baš onako družili, svašta mi je pričao i tu sam zapravo upoznala jednog sasvim drugog, dubljeg Marka.“
Improvizacija, šarm i talenat
Milica je rekla da je on najviše ličio na Zorana Radmilovića od bilo kog glumca koga poznajem – bio je izuzetno kreativan i jako duhovit.
– Neki glumci pokušavaju nekad nešto da ubace, ali bolje da to nikada nisu uradili. Marko Živić je svaki put kada bi nešto dodao ili improvizovao pravio urnebesne scene kojima se cela sala smejala.“
– On je vodio program na tadašnjem i to je radio vrlo uspešno. Imao je svoj autentičan, prirodni šarm i prirodnu duhovitost. Njemu nisu trebali scenaristi, bio je dovoljan sam sebi.“
O preranom odlasku i mladim glumcima
„Znate, da smo znali da će neko prerano da ode… ali ovako… Sigurno mu sa 49 godina nije bilo vreme jer je mogao još mnogo toga lepog da proživi…“
O Markovom karakteru i umetničkom daru.
„On je bio vrhunski, vrlo specifičan i dobar glumac koji je mogao sve uloge da igra podjednako dobro. Bio je pravi šoumen, besprekoran i najbolji u tom svetu. A pre svega, bio je čovek sa najvećim srcem među glumcima.“
„Marko je spadao u onu retku sortu glumaca koji svaki put napravi neko novo malo čudo na predstavi, tako da nikada ne znate šta će do kraja odigrati na kom izvođenju. Najviše je ličio na Zorana Radmilovića…“
Sećanje, tuga i kosmička nepravda
„Njega već nema dosta dugo. Zapravo, nema ga od korone, odnosno od 2021. godine – to je već pet godina. A pre toga smo se, naravno, videli pre korone…“
„Njegovo glumačko vreme je zapravo tek dolazilo. Karijera mu je prekinuta u samom naponu najveće kreativnosti i to je prosto jedna kosmička nepravda. Ali ja verujem da on negde u nekom nebeskom teatru igra i smeška se, jer mi je uvek u sećanju sa onim iskrenim, dečačkim osmehom.“




Dodaj komentar