Jedna od najpotresnijih priča potiče iz pisma Svetog vladike Nikolaja Velimirovića, gde majka upućuje kletvu svom sinu, a ta kletva se ispunjava na njegovom svadbenom danu.
Ona glasi ovako:
Majčina kletva sinu, rođena iz bola i očaja, ispunila se na njegov svadbeni dan, koji je trebalo da mu bude i najradosniji. Smrt koja ga je zadesila kao posledica „zalutalog“ metka simbolizuje cenu nepoštovanja roditelja.
Pored ove priče, u srpskoj tradiciji poznata je i Lazareva kletva, koja je trajna, zavetna i univerzalna. Izgovorena na Kosovskom boju 1389. godine, ona je postala simbol srpskog otpora i vere.
,,Ko ne dođe na boj na Kosovo, Od ruke mu ništa ne rodilo: Ni u polju bjelica pšenica, ni u brdu vinova lozica!“
U narodu postoji verovanje da Kneževa kletva još nije skinuta sa srpskog naroda. Iako se u smatra da kletva važi do šestog kolena, a da je sedmo oslobođeno, Lazareva kletva je trajna, zavetna i univerzalna.
Ove priče nas podsećaju na moć reči i kletvi, ali i na važnost poštovanja i ljubavi prema roditeljima. Kroz njih se prenosi poruka o odgovornosti, saosećanju i ljubavi prema najbližima, podsećajući nas da su porodične veze temelj našeg identiteta i snage.
Dodaj komentar