- Halida Bešlića je u 71. godini, posle teške bolesti jetre, preminuo prošle godine.
- Ostavio je bogatu muzičku baštinu i pesme koje se i danas pevaju širom Balkana.
Navršila se godina otkako nas je u 71. godini napustio velikan narodnog melosa Halid Bešlić. Njegov život ugasio se na onkološkom odeljenju usled teškog oboljenja jetre, a iza sebe je ostavio muzičku baštinu i nezaboravne numere koje se i danas sa istim žarom pevaju od Vardara do Triglava. Iako je izgradio status istinske legende i jednog od najvoljenijih izvođača sa naših prostora, malo je onih koji znaju da mikrofon i bina uopšte nisu bili u njegovim mladalačkim zamislima.
Pre nego što je njegovo ime postalo sinonim za vanvremenske sevdalinke i balade, Halid je izučio zanat i bio stolar. Po sticanju srednjoškolske diplome imao je jasnu želju da nastavi školovanje i upiše građevinski fakultet. Ipak, sudbina je za njega imala sasvim drugačiji scenario, pa se prekretnica ka muzičkom putu dogodila potpuno neplanirano.
Sam pevač se rado sećao tih prelomnih trenutaka koji su mu promenili sudbinu:
“Kafane su bile ključne za moj uspeh. U to vreme u njima nije mogao svako pevati. Zarađivao sam četiri puta više od moga oca, koji je bio poslovođa u jednoj fabrici. Pevalo se svaki dan od šest do 11, nije se čekao vikend kao sada.”
Autobuska stanica na Sokocu i sudbonosna pesma
Ulazak u svet pesme desio se iz čiste slučajnosti, dok je kao mladić pokušavao da stigne do rodnog kraja. Upravo je ta spontana pauza tokom putovanja otvorila vrata njegovoj decenijskoj karijeri:
“Sve je to slučajno krenulo. Pošao sam na selo, kući i stao sam u Sokocu. Čekajući radnički autobus da nas vozi kućama, ušao sam u kafanu gde je bila muzika. Tu sam bio s društvom i zamolili su me da zapevam koju. Ja ustao, zapevao, a gazda se oduševio.”
“I kaže onda meni gazda: ‘Kad bi ti ovde pevao, bilo bi puno uvek‘. Pitao me odmah čiji sam, ja mu kažem ko mi je otac, on me pita bi li mi dozvolio da pevam, hoće li se ljutiti ako završim tako u kafani… Četiri godine sam pevao u četiri kafane, bio sam popularan kao kafanski pevač u Sarajevu kao što sam sada popularan kao pevač na teritoriju bivše Jugoslavije.”
“Kad sam snimio prvi singl, to je ‘planulo‘ u Sarajevu, ali ne i okolo. To je tako, od nečega se moralo početi.”
Iz te lokalne kafane na Sokocu i sarajevskih lokala, gde je postepeno gradio ime i pekao zanat, izrastao je umetnik čiji je glas obeležio generacije, dokazavši da se najveće karijere često rode upravo onda kada im se najmanje nadamo.




Dodaj komentar