
Pevačica Romana Panić otvorila je dušu u ekskluzivnom intervjuu za SCANDAL! i po prvi put potpuno iskreno progovorila o svojoj turbulentnoj vezi sa kiparskim advokatom Fotosom Pitadjisom, javnim zabranama, ozvučenom automobilu, ali i kolegama sa estrade koje su joj radile iza leđa.
Kakva je bila pozadina njene najpoznatije javne veze?
Njena ljubavna priča sa kiparskim advokatom Fotosom Pitadjisom godinama je punila novinske stupce, a pevačica je sada otkrila kako je sve zapravo počelo.
Sledeća javna veza bila je sa kiparskim advokatom. Gde si ga našla?
-
Pa, na Kipru. Pa ne, znači sad, nije niko nikog tu našao. Ne, upoznali smo se mi jedno veče u Beogradu. Ceca Ražnatović nas je upoznala, da. Ceca, i sad možemo reći pokojni Kene. On je imao dve kuće na Kipru. Mi smo se upoznali tu slučajno. Bilo je neko veče, a ja sam se čula sa Cecom da treba negde da idem. Ona kaže: „Aj, tu sam na večeri, ajde dođi.“ I ja sam došla da tu sačekam nju, da posle toga negde idemo. On je tada bio u nekim njihovim poslovima, partnerski. Upoznala, ćao, ćao.
I ništa nije reagovao?
-
Ne, ne, ništa, ništa. I posle šest meseci, kad sam Ceci ja došla na letovanje, onda smo se opet sreli u tom nekom restoranu, kad je on došao. Ja nisam ni videla kad je on došao. Pričale smo nešto, bile su i Veljko Ražnatović i Anastasija Ražnatović sa nama i mi smo nešto pričale. Ovaj je rekao: „Hello.“ Ja sam ovako krenula i to je bilo… I moj i njegov pogled, ovako, baš je bilo… On je meni delovao kao druga osoba, ja sam njemu delovala kao druga osoba. I eto, tako se to desilo.
I odmah je to krenulo?
-
Pa, mislim, odmah, bukvalno. Jednostavno, odmah se ta neka privlačnost osetila.
Čuvena promocija u Teatru, ludilo…
Ali čekaj, gde je krenulo nizbrdo?
-
Ma nemam pojma. To je bilo iza mojih leđa. Ne, ne znam. Ja to nikad nisam ni saznala. To je bila ljubav kad je čovek došao i rekao: „Ovo je moja žena, ovo je buduća, ovo su njene pesme, ovo je to.“ To je bilo na veče, i sutra da vam se sve raspalo. Ma naravno da smo planirali, sve smo planirali. Ali mislim, glupo je, znaš. Ne mogu više nikom da dižem cenu… Nije meni problem da ja bilo šta pričam sad ovde kod tebe, nego je problem što će sutra da osvane ponovo hiljade nekih naslova. Ja stvarno nemam više živaca za to. A nemam tek živaca da tužim neke ljude i tako dalje.
Pa dobro, oni ne mogu sad da izmešaju stvari ako pričamo…
-
Pa znam, ali izvuku iz konteksta. Ja čim mi to javi neko ili mi pošalje, ja poludim. Čim su te neke priče… Šta sad ja ponovo da pričam o nekom Grku koji je apsolutno bio pre 20 godina sad? Bilo šta, sve je bilo, znači iz srca. I od srca se sećam da je jednom jedna koleginica moja izjavila, kao na tu priču: „Cilj ne bira sredstva.“ Znaš, mene je to tad vređalo. Čuj, ja imam kao neka sredstva, neke ciljeve. Ja stajala ovako u kući, ne diram nikog i svaki dan čitam ono što ste napisali. Posle se to dešavalo, mislim, to baš nije bilo normalno. Ja sam bila upala u paranoju. Čuj, šta se ovo dešava? Je l’ meni neko ugradio kamere, prisluškivače u auto, kuću? Dobro, na kraju se ispostavilo da auto jeste bio ozvučen.
Kako si otkrila to?
-
Slučajno sam preskočila ležećeg policajca i samo, krc, na radiju neke radio-stanice. Eto, tako sam otkrila.
I znaš ko je postavio?
-
Ma dobro, ne bih to. Pa kako da ne znam? Nisam mogla puno da radim. Ali dobro, više nisam. Ostavila sam taj auto i prodala ga, tako da…
Kako si preživela Fotos, ljubavnica, dete…
Jesi se žalila nekom?
-
Pa ne, ne toliko, ne. Mislim, trudila sam se da se neke stvari ne vide na meni. Zaista sam se trudila, ali… Bio je to zaista baš težak period za mene. Mislim, to… To je ono… Znaš, sad je lako. Sad postoje i razni psihoterapeuti, psihijatri i ostalo. Ali to je tada bilo, znaš, ono… Potpuno nezamislivo i uopšte… Bila sam izmanipulisana od baš mnogo, mnogo, mnogo ljudi. A to onda ne možeš da kontrolišeš. Nije to jedan čovek u pitanju. To je bilo, znaš, mnogo ljudi koji su me iskoristili za neku manipulaciju i ja sam se osećala loše, ali… Bila sam opet sama kriva što nisam pokucala možda na prava vrata ili tražila pomoć. Mislila sam da ću sama da se izborim sa tim i izborila sam se. Dobro, na kraju sam se izborila, ali nije bilo jednostavno.
Da li si ti bila žrtva manipulacije?
-
Da, apsolutno. Ja se inače nikad ne bavim drugim ljudima. Ne, ne bih radila. Ali verujem da je to bila neka trenutna profitabilnost, ali ne znam.
Jesi li im rekla nekada da znaš?
-
Ma ne. Tada kad sam ja, pogotovo to dete i ljubavnicu, ja kad sam saznala za to, ja sam čoveka nazvala i rekla: „Vidi, molim te, znači samo da znam da smo jednom zauvek završili.“ A onda je tek posle toga počela. Prvo njegova manipulacija, pa onda, znaš…
A zašto nisi rekla?
Govorimo o ljudima koji su učestvovali zajedno sa njim u tome.
-
Pa ne, ne znam. Vidi, znači, ja sam tada trebalo da se obratim nekim duhovnim ljudima koji bi me verovatno uputili, objasnili i o čemu se tu sve radi. Ali ja sam mislila da ću samo to da prevaziđem. Bio je težak period i to smo preživeli i idemo dalje.
Mračne sile, sabotaže kolega i estetika estradnih sukoba
U nastavku razgovora, Romana Panić osvrnula se na priče o crnoj magiji, ali i sukobima sa kolegama koji su joj radili iza leđa na festivalima.
Kako si bila žrtva crne magije?
-
Pa vidi… Demonizovanja, da. Mislim, da, sigurno.
Zašto si bila zabranjena?
-
Neki su ljudi našli za shodno uvek neku moju grešku. Pravila sam ja za sebe samo lične greške. Tražila sam ja objašnjenja na razna pitanja, ali nisam nikada dobila odgovor ni od koga. Bilo je ono: „Ti se tripuješ, to nije tako, to je ovako, to je ono.“ Pa dobro, da se tripujem, onda me nema. Zašto me nema ako se tripujem? Pa dobro, to je trajalo, znaš, ta neka 2007. bila je baš, baš teška. Onda sam se 2008. već vratila, sve je bilo super, ali onda je ta osoba krenula da smara, mislim, da manipuliše… On je bio manipulator i to je to, ali mislim, stvarno je glupo javno pljuvati nekog s kim si bio, jer onda, mislim, onda govoriš o meni, pa naravno, mislim, ne želim. I on ima neke svoje… Mislim, osoba je definitivno imala probleme koje ja nisam mogla rešiti.
Šta se onda dešava u tom ljubavnom životu? Znači, nisi se rastala sa njim?
Dobro, zašto su tebe okarakterisali kao crnogorsku snajku?
Dobro, ali zašto? Šta je to?
Dobro, ali ti imaš neki odnos privatni sa porodicom Đukanović?
A jesi radila za njih?
Dobro, ali jesu li ti oni nameštali festival u Crnoj Gori?
Zašto je bila ta priča?
Goca Tržan te je stavila na nož tad.
-
Pa jeste, ali evo, bila sam kod nje u emisiji, nije mi ništa rekla.
Nije? Što te nije pitala?
Ona je imala tada pesmu Haljina, ako se ne varam.
-
Da, koja je bila pisana za mene. Ja sam trebalo da radim album sa Žikom i Jelenom iz grupe ZANA, ali naravno i sa Željkom Joksimovićem. Takav je bio dogovor. Onda je Dragan Brajović Braja napravio prvu pesmu Overen, posle Kad mi gore obrazi. I onda su se tu izmenjale neke stvari.
Je l’ ti Goca rekla tada u Budvi nešto?
Nikad ti niko nije pričao da si namestila pobedu.
A jesi namestila pobedu?
-
Ništa, stvarno. Nisam pobedila. Samoodabrana bila je pretposlednja. A bila je hit godine. Pa Kad mi gore obrazi bila je neko 15. ili 12. mesto. Isto hit godine. Pa Overen, isto ne znam koji je plasman bio hit godine. Pa je l’ ja konačno imam kompoziciju za festival? Ja sam nazvala Željka i rekla: „Radi mi pesmu za festival.“ I došla je kao mleko pesma kao Whitney Houston. Zaista, znači sa orkestracijom. To je za mene najbolja moja pesma i najbolja moja interpretacija. Bez obzira… Ne, bez obzira, možda publika misli da nije to moj najveći hit. Ja tu pesmu baš obožavam. I kad god je slušam, kako sam je ja otpevala, baš mislim da sam je dobro otpevala i da je to onako baš originalna pesma. I zato sam smatrala da je stvarno pobednička pesma. Pa imala sam ja hitove do tad, kao što je Haljina, kao što je Ovo je ludo. Dobro, veći festival. A tad na Sunčanim skalama nisam, pa je Haljina bila dobra pesma. Bilo je tu, tada je pevala Ana Nikolić, imala je fenomenalnu pesmu, Emina Jahović, Goran Karan i Ivana Banfić. Znači bilo je mnogo, mnogo dobrih pesama. A samo je jedna bila pobednička.
Jesi blejala u čuvenom kafiću u JU Business Centru?
Je l’ to bio najveći kafić za vođenje abrova?
-
Pa tada jeste, ali više smo se mi družili, znaš ti… Pevali, pričali jedni o drugima, svašta, bilo je zezanje, pa naravno. Smo ogovarali, ko ne ogovara, čoveče. Ali to više nije bilo ogovaranje: „Ej, da ti ispričam“, nego je to bilo više kao neke šale zbijane sa nekim činjeničnim situacijama. Razumeš, kad pročitamo nešto, mi onda od toga zbijamo šale. To je tako bilo ranije. Mnogo je bilo više i druženja, ali dobro, sad imaju nove mlade generacije. Nadam se da se i dalje druže.
Najveći skandali su u to vreme izlazili iz tog kafića.
Jesi u kontaktu sa tim ljudima? Sa Željkom, sa Leontinom? Ne čuješ se?
Razgovarate?
Jeste li se posvađali?
-
Ne, ne, ne, ne. Sa kim se svađam? Ja nisam. Ja nisam ni sa kim u svađi. Nisam ni sa kim. Niti bih bila. Ja nisam taj tip. Dobro, evo, desilo se. Ajde da malo preletimo. Za sve te festivale. Dešava se jedno tvoje povlačenje, znači bukvalno.
Zašto si se povukla?
-
Pa malo sam se bila zasitila svega. Mnogo sam se bila umorila. Ono, tipa: idi pevaj, idi snimaj, idi na promocije, idi na dešavanja, vozi auto, ugovaraj ovo… Baš sam se bila umorila.
Dobro, ali nije to zbog ljubavi?
-
Ne znam, ta ljubav nije postojala. Nisam se povukla zbog ljubavi. Ono, zaljubila sam se i rekla: svaki put to nešto ovako uradim. Ajde sada ću malo da se povučem sa strane. Treba mi pauza. Što se tiče i medijska i poslovna. Tako da sam se onako malo povukla sa strane i to je to. Pa od tada, od tog vremena, si počela maltene da živiš u Italiji? Pa maltene.




Dodaj komentar