Trener Edo iz Života na vagi o teškom razdoblju: ‘Bol, nemoć, atrofija mišića i šest kila više’

Omiljeni trener iz RTL-ovog showa ‘Život na vagi’ Edin Mehmedović je ovih dana na društvenim mrežama progovorio o teškom razdoblju kroz kojeg je prolazio. Ranije je otkrio kako je zbog hernije diska tjednima gotovo nepomično ležao na kauču, a nije mogao normalno sjediti niti hodati. 

– Više od 25 godina učim ljude koliko je važno kretati se, zdravo jesti i brinuti o vlastitom tijelu. A onda je život odlučio održati jednu lekciju meni. Četiri mjeseca bez treninga. Bol, nemoć, atrofija mišića i šest kilograma više. I nikada u životu nisam toliko razmišljao o kretanju kao onda kada se nisam mogao kretati kako sam želio – napisao je ovaj trener. Dodao je kako je tada shvatio nešto što je možda oduvijek znao, ali nikada do tad nije tako snažno osjetio: ‘Kretanje nije fitness. Kretanje je sloboda’. 

– Kako je ljudima koji godinama žive bez te slobode? Koji su toliko puta pokušavali promijeniti svoje navike da su na kraju prestali vjerovati sebi? Jesmo li zaista toliko lijeni, nedisciplinirani i slabi? Ili smo jednostavno zaboravili kako se brinuti o sebi? – upitao se. 

– Jer zanimljivo je koliko smo spremni učiniti za ljude koje volimo, a koliko često zanemarujemo osobu s kojom ćemo provesti baš svaki dan do kraja života. Sebe. Možda nam ne treba još jedna dijeta. Još jedan plan treninga. Još jedan motivacijski govor. Možda nam treba prilika da se ponovno upoznamo – naveo je. 

Podsjetimo, u kolovozu je Edo za Story govorio o stanju koje ga je prikovalo za krevet, a koje je počelo naizgled potpuno bezazleno. Prvu je neugodu osjetio usred treninga, a bol se kroz idućih nekoliko dana počela pojačavati. Kad se počela spuštati niz lijevu nogu i kad mu je stopalo počelo trnuti, shvatio je da nije riječ o običnoj sportskoj ozljedi. 

Liječnici su mu dijagnosticirali ekstruziju diska između kralježaka L5 i S1. Disk je puknuo, a njegov sadržaj počeo je pritiskati živac, zbog čega su se pojavili jaka bol, utrnulost i slabost.

Posebno mu je teško palo mirovanje, a oko svega mu je pomagala obitelj. 

– Mama bi mi skuhala ručak koji sam jeo ležeći na kauču. U tim trenucima, sa svojih 46 godina, ponovno sam postao dijete o kojem netko mora brinuti. Vrijeme sam kratio knjigama i televizijom, ali ono što mi je najviše nedostajalo bio je osjećaj slobode. Cijeli život učim ljude koliko je važno kretanje, a onda sam jednog jutra trebao tuđu pomoć da ustanem s kauča. Tek tada sam do kraja shvatio da zdravlje nikada ne smijemo uzimati zdravo za gotovo – ispričao je.